Sunce se probijalo kroz staklene prozore. Pokrila sam se preko glave, poželeći da spavam još malo. Ali, svjetlost koja je obasjala moju spavaonicu mi je jasno pokazivala da moram ustati.
Pogledom sam potražila Amandu, Alexis i Rose, ali one nisu bile tu. Mahinalno sam pogledala na sat i uspaničila se kad sam shvatila da kasnim na doručak. Iskočila sam iz kreveta i brzo se odjenula, kako ne bih ponovno slušala McGonagalličine prodike.
Naravno, prevarila sam se. Popizdila je, ali ne u onoj mjeri kao i obično.
''Margaret Annabell Revenge Riddle, opet kasniš, sunce te ne grijalo!!!'', bilo je sve što je rekla, prije no što sam sjela za stol kraj Draca.
''Dragi moji majmuni, zašto me niste probudili?!'', povikala sam na njih.
''Budili smo te, ali si nas ti gađala papučom'', reče mi Amanda.
''Oh.''
Nakon doručka, imali smo sat Obrane od mračnih sila. Divno, moram gledati Lexy čim ustanem iz kreveta. Dok je ona pričala o neoprostivim kletvama, sjedila sam u drugoj klupi do prozora i brojala cigle na zidu.
''Avada Kedavra je jedna od tri neoprostive kletve...''
U jednom trenutku, Kelly Joan mi je doturila ceduljicu.
Moramo izići sa sata. Imam ti nešto reći.
Okrenula sam se k njoj i kimnula glavom. Zatim sam podigla ruku i upitala:''Profesorice, smijem li na zahod?''
''Naravno. Idi'', osmjehnula se Lexy.
''Smijem i ja?'', upitala je Kelly Joan. ''Hitno je.''
''Stani tu pet minuta pa da vidim koliko je hitno'', naceri se Lexy.
''Ali, profesorice, stvarno je hitno! Imam problema sa stolicom!''
Svi smo prasnuli u smijeh.
''Što vam je svima danas?'', začudila se Lexy. ''Idi ako je baš hitno.''
Izišle smo iz učionice. ''U čemu je problem?'', upitah ju.
''Ne mogu ti ovdje reći'', odgovorila je Kelly. ''Čak i zidovi imaju uši.''
Zgrabila me je za rukav i odvukla do ženskog WC-a. Bio je potpuno prazan. Ipak, osjećala sam neku nelagodu. Činilo mi se kao da se zidovi oko mene skupljaju... kao da će me svaki čas zarobiti... Činilo mi se kao da ću se onesvijestiti...
''Maggie, zašto si tako blijeda?'', upitala me je.
''Ne znam. Osjećam se... čudno'', šapnula sam. ''Što si mi htjela reći?''
''Pa, vijesti uglavnom i nisu tako loše.''
''Je li?'', upitala sam drhtavim glasom. ''Uglavnom?''
''Pa, mnogi novi učenici su se pridružili Andreininim redovima. Brooke Black, Melissa Brown, Kierra Spinn, Adriana Ravenclaw, Michael Smith i Jack McRowan su samo neki od njih. Jučer su svi žigosani'', prošaputala je, zagladivši svoju prekrasnu plavu kosu.
''I dalje?'', upitah zainteresirano.
''Pa... dalje je to da ćemo izgleda svi da najebemo'', reče Kelly Joan krotko. ''Mislim da Marco i Ofigeniya sumnjaju da sam ti ja dala dnevnik. Ako ne dođemo do Jane, ne želim ni da pomišljam što će se dogoditi.''
''Dobro, a koje su dobre vijesti?'', upitah.
''Pa to su dobre vijesti...'', reče ona.
''I ja ga tupim'', rekoh. ''Kakva bi ovo drama bila kad bi to bile loše vijesti? Dakle, Kel, koje su loše vijesti?''
''Dvadeset dana i dvadeset noći, Andreini ni traga ni glasa...'', šapnula je.
Začuđeno sam ju pogledala. ''Zašto su to loše vijesti?''
''Sigurno nešto sprema.''
Bolno sam uzdahnula i naslonila se na lavabo. Pramenovi crvene kose padali su niz moje blijedo lice. Ponovno sam osjetila istu mučninu. Ponovno mi se sve činilo kao iluzija...
''Maggie, jesi li ti sigurna da si dobro?'', upitala je Kelly, nagnuvši se k meni.
Podigla sam ruku. ''Dobro sam. Vrati se na sat, sad ću ja doći.''
Kad je izišla, postalo mi je još gore. Nisam se mogla uspraviti... Osjećala sam se kao da netko isisava svu moju životnu energiju. Mislila sam da će mi se glava raspuknuti... Što se to događa?
Odvrnula sam slavinu s namjerom da se umijem. Umjesto vode, iz nje je potekao mlaz jarkocrvene krvi. Krv je bila posvuda...
Krajičkom oka sam ugledala ugraviranu zmiju na slavini. Ulaz u Odaju tajni, pomislih. Čula sam za to... Prije no što sam došla u Hogwarts, Odaja tajni je bila otvorena. I Voldemort bi pobijedio, vratio bi se da ga onaj prokleti Potter nije uništio! Mrzim Harrya Pottera!!! Mrzim ga!!!
Pogledala sam se u zrcalo. Tresla sam se od gorčine, od mržnje, od bijesa... Prestala sam misliti na Andreinu... Više mi nije bila važna...U glavi mi je bilo samo to kako ću ubiti Harrya Pottera. Zrcalo se najednom raspuknulo na stotinu komadića. Nisam ga ni dodirnula... samo sam pomislila na smrt.
Iznenada, začula sam glas:''Daj mi svoju krv... krv... trebam krv... krv...''
Zvučalo je kao da netko govori na parselskom... Razumjela sam to mrmljanje. Mahinalno sam dohvatila komad razbijenoga zrcala i zarila ga u žile desne ruke. Krv mi je curila niz ruku. Bol je strujala po mome tijelu, no nisam prestala... Nešto me je tjeralo da se režem... Jedino sam tako mogla smiriti bol koju sam osjećala iznutra.
Moja krv je kapala niz lavabo i pomiješala se sa krvlju koja je curila iz slavine. Nisam se obazirala na bol... Osjetila sam neko podrhtavanje, prisustvo neke čudne magije, a zatim se čuo tresak...
Okrenula sam se. Nije bilo nikoga, ali je na podu stajala kutijica, nalik onima za nakit. Sagnula sam se i dohvatila ju svojim okrvavljenim rukama. Maknula sam poklopac i ugledala privjesak u obliku Tamnog znamena.
Nastavit će se...
P.S. Nećete mi vjerovati, ali našla sam korisničko ime i lozinku za Lexy!!! Ispostavilo se da sam papirić na kojem sam ih zapisala stavila u kesu sa priborom za likovno, pa sam ga našla kad sam tražila tempere da dovršim crtež... Živjelo likovno!!! Napisat ću post za koji dan, sad mi se ne da...
P.P.S. Što se tiče mog drugogbloga, mislim da ću s njim krenuti ispočetka... Priča mi se uopće ne sviđa... Što vi mislite o tome? Molim vas za pomoć! Ne mogu se odlučiti!
P.P.P.S. Ovo je moj 50-i post na ovom blogu!!!
Post je objavljen 20.04.2007. u 21:04 sati.