Marketing
Preljub i savjet (I)
Nije lako davati savjet, a naročito ne genetički…
Povremeno nam se događa da prilikom analize određenih slučajeva zaključimo, naravno nakon višekratnih ponavljanja rezultata, da je u pitanju lažno očinstvo, ili jednostavnije rečeno, da «tata nije tata»…
Tako sam i ja nedavno imala jedan slučaj u kojemu doduše nije bila bitna ta činjenica prilikom davanja nalaza, došla je na vidjelo sasvim slučajno tijekom analize…
Međutim, u razgovoru s majkom morala sam to napomenuti da bi stvar bila jasnija, pri čemu se gospođa rasplakala i rekla da živi u sretnom dugogodišnjem braku, imaju dvoje djece, da je davno nakon rođenja djeteta i sama bila u nedoumici, ali je vremenom to potisnula, da ni sama ne zna što joj je bilo, imali su nekih kriza, ali od tada su i više nego sretna obitelj. Pitala me je što da radi, a ja sam jednostavno rekla:
«Pa, ne znam, ništa, što ćete sad, nakon dvadeset godina…»
(Intimno sam se nadala da me ne snima skrivena kamera, pa da će ljudi reći: «lijep savjet joj daje…»).
Kad smo u jednom od prošlih postova pričali o nevjeri bilo je očigledno da ne dijelimo svi isto mišljenje, moj stav je da ne možemo generalizirati i da sve to spada u život, zato nisam mislila da sad branimo jednu ili drugu opciju, moraliziramo i slično, već da mi kažete:
Što biste vi rekli da ste bili na mom mjestu i što biste uradili na njenom mjestu?
Kada slično pitanje postavljamo studentima odgovori su podijeljeni prema spolu (djevojke bi štitile privatnost majke, a dečki ne), hoće li tako biti i na blogu?
I ne znam da li ste primjetili, ali nekada smo uglavnom bili žensko društvo na kavi, a sada imamo zavidan broj muških prijatelja, što me posebno veseli.
Post je objavljen 20.04.2007. u 19:32 sati.