Kad se pogledi susretnu,
Ruke nježno dodirnu
I prsti međusobno isprepletu.
Kad poljubac ostane,
Živo i snažno utisnut,
Na propupalim usnama.
Tada, tijela sama, zanosno,
Drhtajima strasti razgovaraju.
* * *
Ogrni me svojim godinama,
I nisu tako strašne i teške.
U dvoje ćemo ih lakše podnijeti,
I rosna jutra, strašću okrunjena,
Potvrdu će ti bezvremenosti dati.
Tvojim nježnim i osjetljivim prstima
Prebiri po naborima moje kože.
Probudi zaspalu putenost u meni
Snagom svoga pogleda i poljupca.
I onda me povedi na put do zvijezda,
Njihovim čistim sjajem mi obilježi oči
I užari me do usijanja njihove jezgre.
Silazak sa zvijezda ublaži zagrljajem,
Treperavim prstima u mojoj kosi
I osmjehom što vraća u život.
Mi trajemo, unatoč i uprkos godinama,
I tijela nam se ljube istom ljepotom,
Kao da ih je mladost prisustvom upotpunila.
Jer, što mogu godine, srcima koja vole?!