Evo za danas je ovu pjesmu zaželjela Maglovito Jutro! Dala mi je težak zadatak! Da je opišem sa njezinog bloga! Pa hajde da probamo! Osim što sam u početku primijetio jest da piše lijepe pjesme, proze pa i priče o životu, povijesti, glazbi općenito o svemu! Kako ona smatra život? Ovako! "Je li život kad dotakneš osamnaest i čini ti se da si uhvatila svijet na dlanu? Ili je život onaj trenutak promocije kad iz ruku uvaženog profesora dobiješ tamno plavi tuljac sa svojim imenom? Možda je i ljubav eliksir života, pa zapravo istinski živimo samo kad smo voljeni. Ili je život samo bol, pa smo ga svjesni jedino u trenucima patnje. Život. Jedan. I prolazan. Mudrost mi nije pomogla otkodirati tajne postojanja. Stoga tražim uvijek nove okvire za potragu. I ovo moje maglovito jutro je samo utvrda iza koje stvaram, snivam, volim, patim, vodim ratove i sklapam primirja. Moj privatni labirint. A sve je počelo sasvim slučajno. Nisam imala namjeru zadržati se ovako dugo i dijeliti…."! Zašto baš ova pjesma? Pa evo zato!"Dok ti glava počiva na mojim koljenima a mrak nas guta
ispričaj mi jednu od svojih priča
ovaj put ću povjerovati baš svemu što kažeš
prosipajući razbor kao sivkasti prah na krilima noćnog leptira
i u bijeloj svilenoj noćnoj košulji raspuštenih uvojaka
na hladnom podu od plemenitog drva u mraku knjižnice
predat ću ti se
dok svira valcer Amelie Poulain…"! Nadam se da nisam puno mašio! Eto uživajte u ovom baletnom valceru i nije dugačak ako se toga bojite!