Noćas mi je ljubav mojih snova
pričao o predivnom mostu negdje
daleko ispod zvijezda, gdje se
usamljena srca ponovno spajaju.
Na mostu ne postoji vrijeme, samo
istinski osjećaj pripadanja jedne
duše drugoj, jednog srca drugom,
i čistom ljubavi.
Svake večeri pjesnik zlatne duše
sjedi na tom mostu, uživa u
sigurnosti da će uvijek moći biti
dio nečega velikog, neke druge stvarnosti.
U istini je pronašao ruku koja
će ga uvijek čvrsto držati i grliti
u vrijeme najveće tuge i najsretnijeg
događaja u životu.
U obećanju koje su mu dale zvijezde
našao je sigurnost da će njegovi prsti
uvijek biti zaposleni stvarajući
stvarnost.
Noćas mi je ljubav mojih snova
rekao da dok god moje dobro srce
kuca za druge, pjesnik zlatne
duše će stvarati najljepša djela.
Ja sam izvor iz kojeg on stvara
najljepše riječi, najdivnije pjesme
i gdje zauvijek može slušati
mir koju pruža mali usamljeni
most ispod zvijezda.
I TI si nečiji izvor!
Post je objavljen 20.04.2007. u 13:16 sati.