Život je čudesan, čarobno čudesan..
Mislim na one situacije kada nešto jako želimo:
osobu, stvar, pojavu..
sada i odmah i sve činimo u dobroj namjeri,
potrošimo sve adute, a dogodi se ništa –
poput traga u pijesku nakon oluje..
graditelji bez dobrih temelja..
A onda se sve umiri
i neke druge dimenzije postojanja poharaju naše dane..
rekli bi neki vrijeme.. ma ne .. greška..
Sve zapravo ima smisao
od samog početka,
samo naš pogled nema dubinu..

Tek
kada se odmaknemo dovoljno daleko
i prepustimo svoje velike
i male planove u prave ruke,
prihvatimo događanja bez stihije,
spoznaja nas zapljusne poput vala,
postanemo promatrač koji gleda vjetar
kako otvara stranice našeg postojanja
i tada znamo da ništa nije slučajno...
"I da kunem i da molim
to nebi bila ja
da glumim neke drame
ne, nikada
ja grizem, ja se borim
do zadnjeg koraka
kad gori neka onda
GORI do kraja.."
Post je objavljen 20.04.2007. u 12:21 sati.