Danas, 21.04. u izdanju zagrebačkog Mentora, iz tiska izlazi nova knjiga mladog riječkog SF autora Zorana Krušvara, roman 'Izvršitelji nauma Gospodnjeg'.
Roman će biti promoviran ovoga vikenda na Sferakonu. Zanimljivo je da će kupci uz knjigu dobivati i multimedijalni CD na kojemu će se nalaziti soundtrack s 13 skladbi raznih neafirmiranih autora, te video-spotovi napravljeni po motivima iz romana za pjesme sa soundtracka, a u pripremi je i računalna igrica
U nastavku pročitajte moju kritiku Krušvarove debitantske zbirke priča :
KRITIKA : Zoran Krušvar - 'Najbolji na svijetu' (Mentor, 2004.)
Udruga za znanstvenu fantastiku SFera u cilju promicanja domaćeg SF stvaralaštva, u suradnji sa nakladničkom kućom Mentor objavljuje knjige znanstveno-fantastičnog žanra domaćih autora. Dosad su objavili ukupno 12 autorskih zbirki kratkih priča a koje su, iz neznanog mi razloga, redovito ignorirane od domaće književne kritike (čast izuzecima poput kritičara 'Glasa Istre' Davora Šišovića). Tako se primjerice niti jedna(!) od četiri prošle godine objavljenih zbirki nije našla niti u najširem izboru za poznatu godišnju nagradu 'Jutarnjeg lista'. No, srećom 'Val' je tu da rečenu nepravdu ispravi! Tim više što se među autorima spomenutih zbirki nalazi i jedan Riječanin.
Radi se o 28-godišnjem Zoranu Krušvaru, i njegovoj zbirci priča 'Najbolji na svijetu' , a koja, kako autor ngalašava, a što nikako nije za zanemariti, 'ne sadrži GMO i nije testirana na životinjama, izvanzemaljcima, orcima, vilenjacima i ostaloj gamadi'. Zbirka sadrži ukupno 14, što dužih a što kraćih priča, od kojih su sve osim jedne dosad objavljivane u raznim SF časopisima, a čak tri od njih su i nagrađivane (priče 'Brodovi u tami' i 'Igra' dobile su nagradu Sfera za 2003., a priča 'Demoni' nagradu Istrakona 2003.).
Sve priče povezuje izrazita autorova sklonost zafrkanciji i fabulama baziranim na maštovitoj dosjetci te upuštanje u lingvističke igrarije i upotreba fantastičnih elemenata u svrhu parodiranja stvarnosti. Tako primjerice (po mom sudu i najbolja) priča 'Dvoboj', po uzoru na Feralove 'Vijesti iz budućnosti' a u svrhu satirizacije i ironičnog komentiranja pojedinih događaja iz nedavne nam prošlosti, na duhovit način dočarava sukob divovskih robota Nezavisne Zemlje Istre i Hrvatske Vojske, koji se 2047.godine vodi oko pitanja razgraničenja i otcijepljenja Istre od Hrvatske.
U priči nešto slabijeg dosega ('Pripovijetka'), ali na ponovo vrlo duhovit način, Krušvar ironizira spisateljski poziv i svakovrsne književne natječaje, dok u pojedinim minijaturama ('Osveta' i 'Demoni') svoj izričaj efektno osvježava neočekivano posežući za upotrebom, u domaćoj književnosti neopravdano zanemarene čakavštine riječkog zaleđa (što je posebice uspjelo u 'Demonima' gdje mladi autor na duhovit način dočarava iznenadni susret Orka i Halubajskih zvončara(!)).
Zoran se Krušvar osim duhovitošću, pohvaliti svakako može i maštovitošću te inovativnošću motiva i fabularnih rješenja, pa tako u nešto dužoj priči 'Ezoterica Croatica' on uspijeva spojiti sedam sekretara SKOJ-a sa agentima FBI-ja Mulderom i Scully, dok u priči 'Brodovi u tami' uvodi jedan zanimljiv i hvalevrijedan kuriozitet: ulogu astronauta dodjeljuje, ni manje ni više nego - jednoj Romkinji.
Velik broj priča Krušvar koncipira dijaloški, a najuspjelija minijatura te vrste svakako je woody-allenovska duhovita 'Terapija' o psihoterapijskoj seansi jednog bračnim nesuglasicama opterećenog čarobnjaka. Moj je savjet da autor te dijaloški koncipirane humoristične priče kod kojih je redovito veoma primjetan utjecaj stripa i filma, uz malo truda i uz pomoć nekolicine prijatelja (u glumačkim ulogama), pokuša uprizoriti (bilo u obliku teatarskog skeča ili u video formatu) za neki od budućih 'Istrakona' ili neku od sličnih SF konvencija. Uvjeren sam da uspjeh neće izostati...
Istaći na kraju još svakako treba i kratki Krušvarov izlet u horror žanr u priči 'Mario' koja uz obilne doze komike, kroz često rabljen motiv vukodlaka na efektan način u skladnu proznu cjelinu spaja dva nepresušna umjetnička sadržaja - Eros i Thanatos.
Iako naslovna, nešto duža i ambicioznija priča sa zahtjevnim motivom vremenske petlje, pokazuje i stanovite nezgrapnosti, prazan hod i osjetnu fabularnu iskonstruiranost, ukupni je dojam koji zbirka ostavlja nesumnjivo pozitivan. Tome je tako iz razloga što se Zoran Krušvar u svakom od brojnih žanrova za kojima poseže (od horrora i fantasyja preko svemirskog SF-a pa sve do bajke) dobro snalazi te se trudi stilski slijediti žanrovske konvencije (npr. upotreba aorista u bajci), uz to cijelo vrijeme (osim u naslovnoj priči) inzistirajući na humorističnom pristupu i nepretencioznosti. Jasno, radi se o zbirci lišenoj pretenzija za visokim umjetničkim i intelektualnim dometima, ali tako jeb... zabavnoj i opuštajućoj. A to, priznat ćete, nikako nije mala stvar!
(Napisao : Božidar Alajbegović,
objavljeno u riječkom mjesečniku za kulturu mladih VAL, broj 7, svibanj 2005.)