Koliko sam puta iskao
nešto čemu nisam shvaćao
zadnje razloge ni domete?
Koliko sam puta došao preda Te
i panično zaiskao
nešto što je Tvojim ušima
moralo zazvučati
sasvim smiješno i nezgrapno?
Koliko sam puta,
gonjen raspoloženjem trenutka,
tražio pomoć za samo jedan tren,
za samo jedan put,
za samo jedan slučaj
– ne vidjevši ni sutrašnji
ni preksutrašnji dan?
A Ti si me odbijao za moje dobro.
Čašu koju sam tražio još pijem.
Kada sam očekivao ugled i čast,
vodio si me putem služenja i žrtve.
Kada sam tražio uspjeh i priznanje,
pohodio si me dubokom radošću
zbog jednog poklonjenog smiješka
i žrtvenog dara.
Bio je to Tvoj način uslišanja.
I premda nisam znao,
i još uvijek ne znam,
što ištem,
Ti to znaš
i dobrotom me svojom pretječeš.
(Anton Šuljić)

Post je objavljen 21.05.2007. u 09:37 sati.