Modest Mouse - KLIK KLIK!
Prošlo je toliko uzaludnog vremena
u kojem pružam ticala
do nevidljivih nada koje vise
na tankim konopcima,
dohvatiti ih ne mogu
i pletem čvorove
u svojoj kosi
Jedino u šutnji
kad kristali soli bljeskaju
pod mjesečinom
snažnije osjećam gorčinu,
nejasnu i nepredvidljivu
zgrušanu na rubovima košulja
Što je to što mi treba?
Nastavi hodati, mislim,
a suhi nabori pod prstima
neće ti se činiti teškim
sateliti, antene, leteći tanjuri,
krateri, pribor za jelo, snovi,
postelje koje plutaju asfaltom
kojoti koji zavijaju u nekoj drugoj zemlji....
I mi..... nedosanjani, nesavršeni,
sublimirani, netrasparentni.
A i tijelo koje je samo tijelo
i duša koja nije samo duša
iznovat će prorasti svemir
i stvoriti nešto sasvim novo
i nečujno
u ovoj galaksiji žarulja i tv-ekrana
Post je objavljen 19.04.2007. u 23:59 sati.