…ovo sunce me još tjera na razmišljanje…o svemu, o onome šta je bilo..o onome šta je sad…o onome šta bi moglo bit…i došla sam do zaključka da, iako je bilo svega prije, ne žalim za ničim..ni za lijepim stvarima, pa ni za lošim…lijepe uspomene ostaju da se sjećam svih onih posebnih trenutaka, a ovo loše ostaje da se sjetim di sam padala, stoji kao podsjetnik da ne padnem ponovno na istom…
…Sve tako brzo prolazi, nestaje u malom trenu i pretvara se u uspomenu...
Ovih dana sam totalno u svom svijetu…sretna jesam, ali nekako imam potrebu da budem sama, da imam svoj prostor di ću bit slobodna i di mogu razmišljat i zamišljat =) ne želim plakati-ne plačem…ne želim žaliti-ne žalim ne želim tugovati- ne tugujem…a definitivno ne želim više patiti- ne patim…samo hocu ostati sretna- zasad sam sretna =)
…Ne žali za onim što je prošlo, ne čezni za onim što ne može biti, ne boj se onog što treba doći, ako je tužno jednom će proći…
Sudbina mi je njega dovela u život, samo se bojim da ponovno ne pogriješim pa i njega izgubim…e to ne bih podnijela… iako nije prošlo dugo, stalo mi je do njega i osjećam da je i kod njega tako… mislim da bi ovo moglo uspijet i potrajat… znam da ništa ne traje vječno, ali…bit ćemo sretni dok budemo mogli =) neću vam pričat o njemu, rano je još…samo vam mogu rec da je poseban i da je vrlo blizu onome što sam tražila toliko dugo..sve sam to našla u njemu… vec sam bila izgubila svaku nadu da ću nać takvu osobu, ali evo… našla sam i više ga ne puštam =)