… I to ti je stvarno tako. I ti stvarno i dalje misliš da tu postoji nešto Više? Ja mislim da ne postoji. Jer da postoji, šta bi dopuštalo da se jednoj takvoj izgubljenoj duši, kako njegovi to nazivaju, dogodi tako nesretan život. Život u kojem mi fali moja najveća sreća. I sam je navodno rekao da pronalazi izgubljene duše i vraća ih na sretan put. Ph! Onda sam ja po tome ekstremno izgubljena, duša bez nade, povratka i života. Zašto ''svemogući'' ne dolazi po mene?
Ne kritiziram i ne ismijavam vjeru nego samo gledam realno. Kaj ni čudno da jedna ''sveta knjiga'' ima dva potpuno različita stajališta?!
1. oko za oko, zub za zub
2. tko tebe kamenom, ti njega kruhom.
No comment!!!
I kaj je normalno da tolika svjetska vjera ima toliku hrpu svetaca i blaženih ljudi i svaki od njih ima sliku i svoj lik, a samo najveći, najveći od svih najvećih i najsvetijih, Bog, nema nikakav lik niti sliku.
A koliki su ljudi radili žrtve i ubijali i propovijedali a za koga? Za nekoga koga ne vidimo, nego vidimo samo njegova ''velika djela''.
Ako objektivno gledate, bez ikakve pristranosti, potpuno neutralno sve vjere, uvjerenja, sekte i kultove, vidjet ćete da svi čekaju spasenje, pobjedu dobra nad zlim. A isto tako i klanjanje i raznorazne žrtve i obrede. Sve na kraju dolazi na isto. Pa zašto bi onda neke vjere bile tabu, zabranjene ili cenzurirane..
I gdje onda da ja nađem to ''spasenje'', kada dolazi, tko će biti svjedok, kako ćemo znat koje je od tih pravo ako imamo toliko različitih vjera i hoćemo li na kraju vidjeti lik tog Spasitelja?
Ja više ne vjerujem ni u jednu od tih vjera. Ali nikako ne mogu reći da sam ateist. Ako ništa drugo, vjerujem bar u tu neku negativnu energiju koja me tjera u depresiju i zbog koje se zatvaram u sebe i vlastiti svijet. Vjerujem u apokalipsu. Ali ne kažem da će kraj doći od jednom. Kao da će nešto udariti u zemlju poput milijuna atomska bombi i da će nam svima od jednom biti kraj, nego mislim da ćemo svi postepeno nestajat. Mislim da je apokalipsa počela globalnim zatopljenjem a poslije dolaze sve gora i gora zla dok ono posljednje ne uništi i najjačeg. Nešto kao PC igre, počinjete od banalnog, najlakšeg nivoa i idete postepeno prema sve težem gdje pobjeđuju samo najuporniji. Ali ovo nije virtualni svijet, ovo je život gdje ćemo svi izgubiti, na kraju smo svi gubitnici. I koga će onda bit briga šta ja sad radim u ovom trenutku, šta sam radila ili šta ću radit.? Ionako uskoro više nikoga neće biti… sve će nas pokopati negativna energija za koju mislim da je jedino kriv ljudski rod koji je stvorio ovakav svijet u kakvom sada živimo...
Post je objavljen 19.04.2007. u 18:44 sati.