''...ne hodaj svijetom ravnodušno,pusti da te dotakne radost,tuđa nevolja,raskrvari nečiji plač,ne izvlači nikada mač,smo voli,voli do boli....''
-dajveči dar Boga je suosječajnost s drugim ljudima i ljubav....ljubav kao dar od Boga,ljudi kvare rade svakakve bludnosti,o kojima da i ne pričam.....
čovjek ne prestaje prihvačati svijet oko sebe svom osjetilima.Što više,prenosi svoje doživljaje na one koji slušaju i žele čuti,te ga naučiti voljet onakvim kakav on uistinu je,bolan iveličanstven ,istovremeno.
Kako samo možemo biti tako ravnodušni,hladokrvni kada su u pitanju tuđe patnje,suze....bol..
Kako možemo biti ljubomorni na tuđu radost,sreču,....ljubav...
Pred nama se nižu svakodnevni doživljaji svakoga pojedinca , od onih ispunjenih ustihom do onih bolnih,ali jednko nezaboravnih.Jer,žrvanj života ne prestaje satirati.
Priroda,čovjek i Bog vječna istina o trojednom....
Kada ste naprimjer u crkvi i istinski vam nešto treba,treba vam snaga,zdravlje,sreča,ljubav,utjeha,tada istinski moliš i u jednom trenu kroz tebe prođu trnci,suze ti ispune oči imaš osječaj ,tvoja želja je ispunjena , tvoja molitva uslišana...
Post je objavljen 19.04.2007. u 17:55 sati.