Jer su mi ruke bile zauzete torbama i kesama
jer sam bio spriječen,
Na jednome sam od londonskih aerodroma propustio izvrsnu foto priliku:
Pred imigracijskom kontrolom bila su dva dugačka reda
U redu za šubu "Non-EU" stajalo je pedesetak umornih, europski bijelih lica
U redu za šubu "EU" stajalo je pedesetak umornih pakistansko-indijsko-arapsko-afričkih crnih i smeđih lica... i negdje, na samom kraju, jedno umorno, opjegano bijelo lice pod kukuruznom kosom...
Vrlo zabavan prizor -
žao mi sad...
***
U ono mračno doba ranih devedesetih ..
kojih se, za razliku od brojnih tompsona, odista sjećam kao smrknutih i mračnih...
možda zato što su mi prozori dugo bili prekriveni crnim kesama za smeće),
..Sanjao sam jednom da se sa grupicom prijatelja nalazim na Trgu,
i da je Trg prepun ljudi spremnih za večernji izlazak
I netko da je rekao : "... opet ovi Irci traže kavgu..."
i da sam, doista, pred "Krležom" vidio grupicu nabusitih momaka
riđih vlasi, "irska banda", kako traži kavgu,
I da sam - u snu - bio svjestan da su oni ustvari Zagrepčani irskoga porijekla,
koji se od dominantne etničke skupine razlikuju jedino po prezimenima i zovu se, recimo, Branko O'Neill, Domagoj O'Reilly, Tomica Shaughnessy
Na Trgu nisu bili samo oni.
Okretao sam se oko sebe i posvuda su bila lica koja
očito nisu Zagorci, Slavonci ili "s tvrde dalmatinske stine",
Benetonski mišung tamnih, svijetlih, žutih, bijelih, crvenokosih, kosookih ... Razuzdano veselih, spremnih na provod...
Sjećam se da sam ujutro
bio fasciniran tom pomisli o multikulturalnom Zagrebu...
...
Šoveni i ksenofobi imaju brojne argumente protivu multietničnosti, ne-tvrde imigracijske politike i nacionalne šarolikosti
brojne argumente sa svih strana racionalnog spektra,
koji se svode na jedan jedini iracionalni - strah.
Strah od postkolonijalnih divljanja štono bi moda u Parizu
Strah od odumiranja naše, regbi, "superiorne" rase
ili religije
ili nacije
Strah od "žutih mrava"
Strah od "smeđih suicidalaca"
Strah od "velikog crnog"
Strah...
Ne pomišljaju, međutim, na to da
ljudska šarolikost razbija društvenu učmalost, uskogrudnost, jalovost, horizontalna suženja
i da hrvatska glazbena scena konačno više ne bi bila toliko ... toliko... beskrvna...