Marketing
Snježnik (1505 m) - Gorski kotar
U nedjelju je osvanuo tmuran dan. Potpuni kontrast možda i pretoploj suboti. Nas je ipak taj podatak obradovao, jer nam omogućava puno manje iscrpljivanje organizma uslijed utjecaja sunčevih zraka. Po već razrađenom planu iz Rapca smo krenuli prema Platku, našoj ishodišnoj točki za uspon na Snježnik i potencijalno na Risnjak. Kasnije će te spoznati da smo ovaj plan ostvarili s polovičnim uspjehom, jer nas je od uspona na drugi vrh obeshrabrila poveća količina premekanog snijega. Na Platak smo stigli tako da smo po izlasku iz Rijeke na zadnjem odvojku prije ulaska na onu čuvenu polu-autocestu skrenuli s iste i uputili se starom cestom prema Zagrebu. Nakon kraće vožnje okolo Kamenjaka, naišli smo na odvojak prema Platku kojim smo odvozili tih zadnjih 8 km uskom asfaltiranom cestom kroz šumu. Pred nama je bilo nekoliko automobila od kojih sam na jednom "malom divu" uočio po vrhovima vrlo čestu naljepnicu PD "Obruč". Nakon što se ekipa parkirala ispred jednog objekta na kojem je započinjala staza prema Snježniku i mi smo učinili isto.
Platak
Od tog mjesta nadalje započinje tzv. "Rimska cesta" koja je nekoć povezivala čabarski i gerovski kraj s primorjem. Platak je inače jedna velika livada dugačka gotovo 300 m i okružena obroncima koji se u zimskim mjesecima koriste kao popularno skijalište Riječana i Riječanki, ali i ne samo njih. Ova zima doduše skijašima nikako nije išla na skiju. Nama do skijanja ionako nije, pa nam je bilo i draže da se ne moramo sad provlačiti između brojnih skijaša koji bi se vjerojatno još u ovo doba godine spuštali s Radaševa. S usponom smo započeli točno u podne i nakon desetak minuta hoda smo stigli do kratice, kojom smo skretanjem ulijevo u bukovu šumu za daljnjih 10 min. opet izašli na "Rimsku cestu".
Na "Rimskoj cesti"
Moram pripomenuti da je nešto niže bila također jedna kratica udesno, ali smo je promašili, iako smo na povratku jasno uvidjeli da markacija doslovno bode oči. Sljedećih 10 min. hoda je bilo po već navedenoj cesti, točnije makadamu, do raskrižja staza. Već se neposredno pred križanje susrećemo s mjestimičnim ostacima snijega, a nadalje nas je u sve većoj količini pratio do samog vrha. Na raskrižju se nude dvije mogućnosti za uspon prema vrhu. Lijevo kroz Grlo za 35 min. hoda i desno preko grebena za 40 min. Preko grebena je naravno pogled puno ljepši, jer je navodno cijelim putem otvoren prema Risnjaku. Mi se doduše odlučujemo na ovaj uspon kroz Grlo, jer su već na ovom mjestu osjetni udari vjetra, a zasigurno bi imali većih problema na tako otvorenom položaju. I tako mi dalje nastavljamo stazom kroz šumu sa sve debljim snježnim pokrivačem. Time nam naravno postaje puno jasnije zašto je ovaj vrh zavrijedio svoje ime.
Prema Grlu
Nakon 20 min. hoda stižemo pred drvenu informativnu ploču kojom se upozoravamo da kročimo u prostor N.P. Risnjak. Kako nas nitko nije priupitao za ulaznicu, čista srca i mirne savjesti zakoračili smo unutar granica parka. Moram priznati da mi okoliš i nije izgledao ništa drukčije od onoga izvan njegovih imaginarnih granica. Dolaskom na Grlo skrećemo s dosadašnjeg smjera kretanja oštro desno uzbrdo kroz stijene, te nakon par minuta izlazimo iz spomenutog Grla na padinu povrh koje se vidi pl. dom i vrh iznad njega. Snijega je na toj padini mjestimice i do pola metra, posebice u početnim nižim dijelovima. A u suradnji s opakom strminom, bar u našim očima, za nas dvoje je i to bilo previše.
Pod Domom
Pred pl. dom smo stigli u 13.15 h i tamo zatekli par sa živahnim lajavcem. Vjerojatno mu je višak kisika udario u glavu. Objekt je inače zatvoren i u konstantnom urušavanju krovišta, a problem izgleda leži u nerazjašnjenim nadležnostima NP "Risnjak" i PD "Platak" koji upravlja domom. I tako sad jedan od domova s najljepšim pogledom u našim planinama propada, umjesto da predstavlja okupljalište brojnih izletnika i planinara. Nakon kraće pauze pred domom, prošli smo s lijeve strane do mjesta odakle se nastavlja uspon na vrh tik poviše nas. Na taj način smo se našli iza objekta, a na tom prostoru se nakupilo toliko snijega da smo do vrha par puta upadali, planinarskim žargonom rečeno, do jaja. Snijeg je prekrio sve potencijalne rupe i škrape pod ovim stjenovitim vrhom, tako da je svaki sljedeći korak morao biti s maksimalnim oprezom.
Na vrhu Snježnika
Kad smo napokon izašli na vrh, prvo što sam primjetio su snijegom prekriveni obronci Risnjaka. Opet nam se vratio i vjetar koji smo ostavili dolje na "Rimskoj cesti", što je s mokrim rukama zbog izvlačenja iz snijega, kumovalo pojačanom osjećaju hladnoće. Stoga smo se na vrhu zadržali tek toliko koliko je bilo potrebno za fotografiranje i snimanje pogleda. Zizi čak ni toliko, jer joj je bilo toliko hladno da se odmah spustila natrag u zavjetrinu Doma. Time je naravno u korijenu sasjekla svaku moju nakanu da je uvjerim da se ipak natrag spustimo preko grebena.
Metalni žig sam pronašao pričvršćen za jedan stupić, tako da je Zizi u Dnevnik dobila novi zasluženi ures. Po silasku do Doma prvo smo ispraznili gojzerice od snijega koje je upalo tijekom ovih zadnjih metara pod vrhom, a zatim se uputili natrag prema Platku do kojeg smo se spustili u 14.30 h. Uokolo se sad već skupio poveći broj izletnika, a našu pozornost je posebno plijenila jedna gospođa nordijska hodačica, koja je očigledno uživala u svom hobiju. Nakon kraće pauze uputili smo se natrag prema Rijeci i našem drugom cilju tog dana…
Post je objavljen 19.04.2007. u 13:31 sati.