Marketing
Junkers Ju 290 A-5 " Seeadler "
O maketi:
U prvim danima zime 1941, njemačko zapovjedništvo Wehrmachta je uvidjelo nužnost dostave potrebnih količina materijala ( municije, hrane, opreme ) jedinicama na frontovima. Ju 52 koji se je koristio do tada je bio pouzdan, ali bio je premalen i nije imao potrebnu nosivost. Bio je potreban više-motorni transporter sa velikom nosivočću i velikim brzinama. Jedino rješenje problema je bila prerada postoječeg Junkers Ju 90 - originalno razvijenog za potrebe Lufthanse - u veći i moderniji vojni transporter. Novi avion će dobiti oznaku Ju 290A. Prototip napravlčjen siječnja 1942 je bio napravljen po trupu Ju 90 koji je bio prepravljen radi postavljenih zahtjeva. To je uštedilo dosta vremena, te je prvi operativni prototip poletio već 16. 06. 1942. Rješavajući probleme u hodu, tvrtka je odmah počela proizvoditi novi avion koji je poletio već 7. 12. 1942. Posebnost novog aviona je bila transportna rampa ( tzv. Trappo-Klappe )
koja je spuštena omogućavala da čak i tenkovi mogu ući u trup. Također, rampa je mogla poslužiti i izbacivanju padobranaca . Osim problema oko transporta, Luftwaffe je trebala i izviđački avion sa velikim dometom koji bi motrio savezničke konvoje koji su se kretali preko Atlantika. Naime, njemačke podmornice su sve teže pronalazile ciljeve. Rješenje se ponovni pojavilo u obliku Ju 290. Avion je ponovo malo prerađen i time je nastala A-3 serija koja je imala domet od 3 000 km i mogla je ostati u zraku 20 sati. Jer je bila izviđačka verzija, A-3 nije imala transportnu rampu. Serija A-4 je također donjela nekoliko poboljšanja, u obliku prednje topničke kupole, ali bila su napravljena samo 4 primjerka. Uzrok je bila serija A-5 sa 11 primjeraka. Najviše ih je bilo stacioniranih u Mont de Marsanu ( Francuska ) u Fernaufklarungs-Gruppe 5 ( Daleko-dometna izviđačka grupa 5 ) koja je pokrivala Atlantski ocean. 
Ti avioni su zbog svog velikog dometa bili korišteni i za izbacivanje špijuna iznad neprijateljskog teritorija. Verzije aviona bez topova su poslane Lufthansi za nadomještanje civilnih verzija aviona. Seeadler je bio opremljen i posebnim sustavom antena na nosu: specijalnim morskim radarom za otkrivanje brodova.
Zrakoplov je trebala zamijeniti njegova veća verzija, Ju 390, sa istim oblikom, samo dosta većim i sa 6 motora. 
U zadnjim tjednima drugog sjetskog rata, zadnji primjerci aviona su bili određeni za preradu u dalekometne bombardere koji bi trebali napasti ciljeve u Rusiji. Ali do operacija " Eisenhammer " i " Gertraud " nikad nije došlo zbog kraja rata, a Ju 290 je zapeo u tvornicama.
Proizvođač: Revell
Mjerilo: 1/72
Težina: 5 nivo Revell-ove ljestvice
Kako je napravljena na največem stupnju Revell-ove težine, sa ovom maketom če svatko imati dosta posla. Sve počinje kao i obično " punjenjem " trupa " sa prozorima i podom, 
te umetanjem kokpita i stražnje sobe za radar i operatera u prednji dio. Izgradnja će biti pravi test za svačije živce, jer se samo kokpit sastoji od cca 30-ak dijelova.
Avion ima 7 strojnica ( jedna repna, dvije u kupolama na vrhu trupa, po jedna sa svake strane, te dvije, jedna okrenuta prema naprijed i jedna prema nazad, u " gondoli " ispod trupa ), te treba biti jako oprezan u daljnoj izgradnji kako ih se nebi polomilo.
Motori su rotirajući, a prilikom njihove izrade treba detaljno i pažljivo proučiti slike u nacrtu da se poklopci ne bi krivo zalijepili, kao što je kod mene bio slučaj. 
U nacrtu se nalaze sheme za više verzija, od zimske, verzije iz operacije Eisenhammer, te 2 verzije patrolnih jedinica iznad Atlantika, sve sa pripadajučim oznakama i naljepnicama.
Post je objavljen 19.04.2007. u 12:24 sati.