Što se može ispričati u pet minuta kada ti je šef otišao pišati?
Uletim u trgovinu, rekoh daj mi tu neka peciva, da, ovo s višnjom, lisnato? Ma boli me kurac kakvo je samo daj da grizem, jebo te miš i breskva.
Uleti lik, vidi se da nema što raditi u životu, pa eto, ulijeće u trgovine i kao nešto kupuje.
„Gospođo, smijem li vas nešto pitati, ali se nemojte ljutiti?“
„Recite“
„Zašto slušate ćirilicu?“
Tek mi sada do uha doprla nekakva jedva čujna glazba u kojoj je udio folka negdje oko 36 posto, kao, recimo u Magazina u najboljoj Huljićevoj namjeri da napravi hit ala Bela Bartok.
I onda mi se u glavi pokrene bujica.
Koju pičku materinu jebeš tu gospođu koja radi za tisuću i nešto kuna i boli je kurac što svira na radiju.
Idi tamo u folk klubove pa jebi one ćelavce, ako imaš muda, kretenu, lažni pitiespiičaru, glisto, konju i picajzlo zajedljiva.
Gospođa je nijemo stala, uplašila se, obrazi joj porumenili, a brada se naborala kao da će zaurlati od jada.
Gotovo.
Eto, pet minuta za priču, evo šefa, a ja kao nešto važno upisujem.
Pozdrav.
Post je objavljen 19.04.2007. u 08:28 sati.