Marketing
Proljetni osmjeh
Uz dašak cvijeća
koje nas vodi na padine Aurorina virtualnog doma.
Za nove posjetitelje, sve ovdje napisano, djelo je moje mašte (a ponekad i zbilje:).
Kratki sadržaj prošlih nastavaka:
Nakon teške prometne nesreće, mlada se djevojka probudila u potpuno nepoznatom okruženju. Neobična spodoba uvela ju je u virtualni svijet u kojemu je Aurora dobila novi izgled, novi dom, novi identitet… sve što joj je nedostajalo. U svojoj novoj stvarnosti, posljednje što je trebala odrediti bila je domena. Da bi izvršila dužnost do kraja, a ujedno i da bi istražila postoji li ikakav život van njenih odaja, naša se junakinja zaputila neobičnim vijugavim hodnikom i
Hodajući tako, gotovo je pala kada su se nevidljiva vrata s njene desne strane bešumno otvorila. Posrćući je uletjela među društvo okupljeno na krajnje neobičnom mjestu.
-Oprostite- Zbunjeno zagladi kosu koja joj je pala preko čela, svjesna tišine u sobi i začuđenih pogleda prikovanih za nju.
Mračna prostorija djelovala je sablasno pod mutnom svjetlosti užarenih kugli razasutih nepreglednim prostranstvom. Aurorino tijelo doslovno je lebdjelo tim neobičnim zdanjem. Poželjela je vrisnuti, ali ni glas nije mogla pustiti. Panično se koprcala pokušavajući dokučiti gdje se nalazi. Da nije opazila redove uniformiranih prilika kako mirno sjede u nečemu nalik na klupe, pomislila bi da je izbačena u svemirsko bespuće. Treperavi predmeti silno su podsjećali na zvijezde, dok su udaljeni masivi ličili na planete. Djevojka osjeti neobično stezanje u grudima. Umrijet će. Bože, umrijet će!
-A da netko pomogne uljezu?- Začuje prigušen glas.
Istog trena upale se mala neonska svjetla, a neugodno pištanje probijalo je bubnjiće. Djevojka pokrije uši. Noge joj dotaknu tlo. Bojala se pogledati oko sebe. Osjeti nečiji stisak na nadlaktici. Uplašeno se okrene.
Muškarac odjeven u uniformu nepoznate svemirske flote povuče je u stranu. Istovremeno, iz oblaka pare izroni oniži tip namrštena lica.
-Čestitam. Upropastila si vježbu. Odakle si se samo stvorila?!-
-U redu je, Mox, ja ću preuzeti.-
Umirujućim glasom odvrati muškarac koji je držao Auroru za ruku.
Ona se u neprilici obazre oko sebe. U dugom redu klupa sjedilo je dvadesetak osoba. Svaki u nečemu nalik na kupolu, i svi su odreda gledali u nju.
-Oprostite- nesigurno će djevojka.
-Kako se zoveš?- Tiho upita neznanac.
-Aurora-
On utipka nešto u blještavi predmet na ruci.
-Čvrsto me drži za ruku. Dobro?-
Ona zbunjeno kimne glavom, a već u sljedećem trenutku cijeli prizor ispari joj pred očima, na trenutak nastane tama, a tada se oboje nađu na padini njenoga doma.
Aurora poskoči od iznenađenja.
-Što? Kako? Ttttko ste vi?-
-Možeš me zvati Vulkan.-
Aurora izvije obrve. On podigne glavu prema ogromnom zaslonu.
-Hm. Zar je ovo još u upotrebi? Ti si iz prošlog vremena?.-
Bilo je to retoričko pitanje na koje Vulkan nije čekao odgovor.
Odmjeri je sa zanimanjem.
-Spavač, pretpostavljam.-
Aurora nesigurno slegne ramenima.
-Reci, kako si došla do nas?-
Premda je imala bezbroj pitanja za svog prvog posjetioca, Aurora mu ispriča sve o domeni i prolazu do sobe. On napravi nekoliko koraka, zatim lagano pljesne rukama.
Na vrhuncu proplanka, iz bjeline procvalih ivančica, iznikne čudesna plavičasta fluidna stvar lagano rotirajući. Vulkan dotakne površinu i slika u kvadratiću se promijeni poput odraza u vodi, a zatim, na njeno ogromno čuđenje, muškarac uroni ruku i izvadi nešto. Pucne prstom, a istog trena slika se rasprši. Ona vikne od iznenađenja.
-Što je ovo?!-
Vulkan dohvati njenu lijepo oblikovanu ruku i pričvrsti joj nešto nalik na sat iz budućnosti. Djevojka se zbunjeno zagleda u kazaljke koje su se kretale poput kompasa, dok su fluorescentni brojevi blještali na tamnoj podlozi.
-Ne moraš više lutati mračnim hodnicima. Jednostavno pronađeš mjesto ili osobu koju želiš posjetiti i u trenu si tamo.-
Djevojka se u nevjerici zagleda u napravu.
-Hoćeš reći da je ovo vremeplov?-
On odmahne glavom.
-Ne, to je sofisticirani prečac do ostalih 700 000 korisnika.-
-700 čega?!
-Korisnika naše virtuale.-
-Želiš reći da nas je na ovom mjestu sedamsto tisuća?!-
On ležerno kimne glavom.
-Možda i više. Svakim se danom broj povećava. A sada ćemo srediti tvoju domenu.-
Približi se velikom zaslonu, utipka nešto, a već u sljedećem trenutku na ekranu se pojavi poduži spisak.
-Izvoli. Biraj.-
Aurora je kao opčinjena gledala u predmet na ruci. Bojala ga se taknuti, da ne bi nešto pokvarila. Trgne se na zvuk njegova glasa.
-O, hvala ti. Samo mi još reci što trebam činiti ako želim posjetiti, na primjer, tebe.-
On lagano kvrcne na riječ korisnik i pritisne tipku v. Klizne prstom do svog imena.
-Sada blago pritisneš i kod mene si. Navrati kada god poželiš. Uh, stvarno moram ići, ako želim diplomu.-
-Diplomu iz čega?-
-Međuzvjezdanog putovanja.- Reče on ponosno se osmjehujući.
-Kada ti jednom mozak savlada tehniku letenja, sve ostalo je piece of cake. Možeš upravljati bilo kojim šatlom na svijetu.-
-Šatlom?!-
On pokaže na ekran.
-Nakon što izabereš domenu, znaš gdje trebaš kliknuti?-
Aurora potvrdno kimne.
Vulkan pokaže na mali kvadratić u kojem se okretala zemljina kugla.
-Želiš li saznati nešto više o ovom ili 'pravom' svijetu, klikni ovdje. Ako misliš kopati malo dublje po prošlost, pronađi arhivu. Idem, već sam se previše zadržao.-
Podigne ruku u zrak razdvojivši srednji prst i prstenjak.
-Live long and prosper.- Reče smijuljeći se.
-Hej, to mi je poznato…- Vikne ona, ali Vulkan već iščezne.
Aurora se okrene prema ekranu napeto motreći poduži spisak. Oči joj se zaustave na blještavožutim slovima.
-Pripovjedač- tiho izgovori ispisanu riječ.
-Pripovjedač.- Polako kimne glavom. Ako je išta znala, onda je to da voli pripovijedati. Zadovoljno spusti ruku na tipku. Netko joj zahvali što se uspješno registrirala. Ona se sretno zavrti u stolici. Bit će pripovjedačica. Doduše, nije znala kome će, niti što pripovijedati, ali nije joj bilo ni važno. Imala je domenu, imala je dom, imala je poznanika i sedamsto tisuća duša koje su boravile negdje oko nje. A povrh svega, bila je kreator vlastitoga svijeta, tako lijepoga, da niti jedan drugi ne bi mogla poželjeti.
Nastavlja se…
update
Umalo zaboravih. Moja švesta najmlađa rodila je svog prvijenca.
Čestitke sisterici i malom Marku:)))))
Post je objavljen 19.04.2007. u 00:09 sati.