Evo napokon ja stigla kući, iz bolnice, 7 dana sam bila.
Bilo je...paaaaa i ne tako loše, prvi i zadnji dan su bili najgori.
Prvi dan mi je bilo grozno zato što sam bila u nekoj sasvim drugoj sredini gdje nikog nisam poznavala s babom od 80 godina u sobi, a zadnji jer sam dobila virozu i povraćala.
Dan poslije su došle nove cimerice, jedna 32, a 71 godinu su imale.
Sad djeluje jadno, al' su super bile.
Stvarno su mi učinile boravak u bolnici sasvim ok.
Obavila sam dosta pretraga, izvadili su mi cca. pola litre krvi, ruka mi svakim danom mijenja boje, danas je ljubičasti zelena. :D
Prva tri dana sam pročitala knjigu od 600 stranica, predobra je, Vila se zove.
Preporučam je svim curama (ljubavni roman je).
Kasnije nam je došla nova cimerica, ova 69 godina ima.
E babe su prelude! :D
Bila je jedna na odjelu koja je non stop pričala o hrani, a kad je rekla za sise da su bombe...skoro smo popadale od smijeha.
U posjet su mi došli moj Ivan
, Hrvojka i Crni :), mama i tata su bili svaki dan, a bile su mi još i Sanja, Ivana i Silvija, ali one su prije toga imale pustolovinu po Osijeku...

Ono na kraju kad sam išla kući sam išla od sobe do sobe sve pozdraviti...bilo je skroz ok.
Sad svi misle da nisam normalna, al' eto...
U subotu sam dobila dopuštenje da idem kući preko dana, a u nedjelju sam otišla sama.
Bila na krštenju kod Ivanovog nećaka (još jedan
mom dečku) i bilo je baš dobro.
Kad sam odmotavala kolače, viće meni njegova mama: "Sonja, čuvaj mi celofan.", a tata: " Za vaše vjenčanje!"
Samo nek oni nas zezaju. :)
I tako...ne idem do ponedjeljka u školu.
U petak idem u Osijek na magnetsku rezonancu pa ću poslije toga kod doktorice da vidimo šta mi je na kraju.
Valjda će biti sve ok.
Eto...pozdrav mom dečku, Sanji, Ivani, Mariji, Hrvojki, Ani, Silviji, Ivani (Biluški), svima iz razreda, kluba i svima u studiju i režiji.

Evo jedna preluda pjesma. :)