U planini mrkoj nek mi bude hum,
nad njim zavijanje vuka,
crnih grana šum.
Ljeti vjećan vihor,
zimi visok snijeg,
muke mog života,
nek čuva strmi brijeg!
Kao oblak visoko neka stoji,
da ne dopre do njega pokajanja glas,
plač moje majke,
molitva za spas.
Nek izraste kopriva i trnovit grm,
put da je do njega neprobojan i strm!
Nitko da ne dođe,
samo osoba draga,
i kadna se vrati,
neka nestane traga!!!!
Post je objavljen 18.04.2007. u 20:50 sati.