Humanistička ljubav na n-tu napunila je čašu britanskome društvu, ali i svjetskoj filozofskoj i političkoj moći ne očekujući prevrtanje stola i odzvanjanje krhotina ideala još narednih 489 godina. Te davne 1518. autor je samim naslovom izgubio pola publike. Proturiječan ali ne i naivan, izgradio je otok, na kojemu nitko plodove ne ubire sam, cilj političke djelatnosti je država na dobrobit svih (ne samo nekih), a suci pomažu zavađenima da svoje slučajeve pravedno usklade i to bez ikakve naknade...Zbunjeni i razočarani postajemo svijesni nemogućnosti shvaćanja crno otisnutih simbola, otvaramo prozor i potiskujemo misli o njihovom postojanju. Teorija postaje promiskuitetna igra misli i program stisnut u prsima neostvarene akcije. Utopijsku misao civilizacija je razmazala u poveznicu sa režimima koji su bili predmet njezine kritike. Pojam njenog naslova živi tek u podsmijehu anti-globalističkog protesta i ironiji rutinske realnosti. Naravno da toliko oksimorona nije moglo zaživjeti u samo sedam slova. Pa čak i da izbrišemo mainstream i vratimo maštanje, ona ipak ostaje utopija. Thomas More, zaštitnik državnika i političara, na kraju je legao izgubljene glave...Tako je more utopi(l)o posljednji pokušaj traženja smisla utopije ,no znači li to da je potonula i najveća šansa za njezinim uzdizanjem?!
Post je objavljen 02.04.2007. u 17:33 sati.