Nakon što Hrvatska i Mađarska nisu dobile domaćinstvo EP-a u nogometu (a može i EPP-a koji je tu i tamo prekinut nekim akcijama nogometaša) jasno je da ona petparačka psihologija pozitivnog mišljena ne djeluje. Marković & co. su valjda mislili da će pretjeranim optimizmom sugestivno djelovati i na komisiju za izbor domaćina, kao što su uvjerljivo djelovali na sebe i na hrvatsku javnost, pa je tako Hrvatska i Mađarska kandidatura u domaćim medijima važila za glavnog favorita, odnosno sigurnog pobjednika već prije godinu dana.
Govorilo se o manama Talijana, naši nedostatci se uopće nisu spominjali ili se činjenica što stadioni još nisu izgrađeni ili potpuno rekonstruirani minimalizirala i pretvarala zapravo u prednost, a Ukrajna i Poljska se gotovo nisu ni spominjale. «Šta nisu to one zemlje koje su prije 20 godina bile totalno zaostalije od nas?» bilo je u podsvjesti mnogih, ali naši dragi tajkuni, koji su bili miljenici prve samostalne vlasti su uništili zemlju (jasno uz rat, ali na kojem su neki od njih profitirali), tako da su dojučerašnji ekonomski patuljasti skeleti, danas postali titani u odnosu na Hrvatsku.
Stoga uopće me ne čudi to što Hrvatska nije dobila domaćinstvo. Čak mi je možda pomalo i drago (antidržavni element – lol). Naime, sada bi mogli sve te novce koje su namjeravali uložiti u stadione koji bi zjapili prazni, uložiti u neke korisnije projekte. Samo je pitanje hoće li investitori željne slave privući ulaganje u sveučilišta, škole, bolnice ili proizvodne pogone. Najvjerojatnije će niknuti novi monumentalni trgovački centri u staroj jezgri Zagreba, Splita, Osjeka i Rijeke.
Također, nemam ništa protiv što nećemo doživjeti invaziju tisuća nabrijanih i pijanih navijaća.
Uostalom, do 2012. možda se razvije i potpuni 3D feelies TV sa hologramskom manekenkom koja reklamira PIVU «Što ubija!», pa doživljaj bude potpun i u dnevnom boravku.
Post je objavljen 18.04.2007. u 17:46 sati.