Marketing
''Volim te čitati ali sintaksa ti je uglavnom komatozna. Što je pisac htio reći?''
:) Tako je zvučao jedan od zadnjih komentara. A ja pridržavam autorska prava pa ću i ostavit neke stvari (ne)objašnjene i sintaktički pogrešne.
Blog kao enchilada. Eto još jedne. Šta je blogerica s ovim htjela reći?
A odnos iz prijašnjeg posta je, ostao nekoitalan, ako postoji ta izvedenica, a da ju upakiramo kroz na naški, neseksualan. Srezala sam to. Bar se nadam da jesam, mada je nastala ta neka gluha misa između nas dvoje, ali mi se s time ne da zamarati ili da me baci u još neugodniju aferu, a i on nije netko za koga mislim da nije shvatio poruku, samo što eto ja nisam bila zadovoljna svojom prvotnom reakcijom na cijelu situaciju. Idući put kad netko nešto blebne, ako itko blebne, nadam se da ću se naći spremnijom za neki konstruktivniji logičniji odgovor. I to je to zapravo. A šta drugo, učiš dok si živ.
Nema nastavka ove ''velike'' drame. Niti išta više želim po toj temi dodati.
I, Pupa se vratila. Ajd daj da išta. Dobrodošla, dobrodošla, dobrodošla nazad! :)
Za ostale stvari u mom životu, pa mislim da ponovno ulazim u razdoblje jedne debele monotonije sastavljene isključivo od par radnji. Na žalost nemam izbora, ako si želim ostvariti neke dugoročne planove. O kojima sve više razmišljam. I kad će se to sve pokrenuti. Hoće, kad ovo riješim. I onda se nadam da će novi kisik ući u moja pluća. Putovanja, posao i idemo dalje. Ali zaista jedno što sada trebam raditi je biti strpljiva, itekako strpljiva, uporna, i zapravo biti principijelna. A to mogu, ako se zalaufam.
Neke druge stvari van mog života su zanimljivije. Na primjer Vix. Koja je na poslu dobila naziv ''nedodirljiva''. Ta razlika između nas dvije je nevjerojatna. Ja koja, ali ne mogu odijeliti emotivan život od profesionalnog, zapravo mogu na naćin da ne utjeće na njega, ali ne bi mogla raditi njen posao. Biti psiholog u tako velikoj firmi, i sve rezimirati objektivno nije moj izbor dana. Zato su mi fenomenalne te njene uredske priče, osobito sad kad je dobila plaću, a i iskorištavam pogodnosti njenog novog auta.
Mislim da je napravila izvrstan korak naprijed što se tamo zaposlila, jer iako ja osobno nisam nikad sumnjala u njene sposobnosti, što se direktno tiće njene profesije, nisam baš znala da će se tako uklopiti. Jer onaj dio njene osobnosti koji ja vidim jer mi je sestra, uz to sve ipak i starija sestra, čijih sam se ja riječi većinu puta držala kao pijan plota, ona uopće ne iskazuje u radnoj okolini. Uvijek je bila najrazumniji dio naše obitelji. Od starog koji mi je isključivo vezan za novinarstvo, boem, mame koja je isto visokoobrazovana, ali je stup obitelji. Ali Vix je s godinama postala osoba od koje će se tražiti savjet.
Odista mislim da nju čeka briljantna poslovna karijera. Jer je baš sposobna. Osim ako ne ode na Novi Zeland doktorirat. To ju pere u zadnje vrijeme. Norveška ili Novi Zeland. Mislim da će morat malo porazgovarat s Mangom u Brisbaneu. Nije idealno.
I imala sam nešto vremena razmislit o onim psiho/ljubavnim pjesmama koje su mi Ribac i Anspik prenjeli. Već nekako predvidljivo za mene (mada mi je nemoguće to sve strpati u samo 5 stvari). Ali eto napravila sam taj popis. Kronološki red opet nije bitan.
David Gray. Please forgive me.
Madredeus. Haja o Que Houver.
Radiohead. High and dry.
Thievery Corporation. The time we lost our way.
Alanis Morissette. No Pressure Over Cappuccino.
Tempo dana: adagio. Što i vama želim.
Post je objavljen 18.04.2007. u 14:22 sati.