Ja sam bogoslov. Student četvrte godine teologije u Đakovu. Horvata sam izmislio da mi posluži kao ispušni ventil, nakon dosadnih predavanja koje moram slušati svaki dan. U srcu i duši sam ipak buntovnik. Mojim venama teče vatra (i neki binarni kodovi). Strah me života u celibatu. Do zaređenja mi je ostalo još jako malo vremena i jednostavno me uhvatila kriza jebenog identiteta. I psujem. Pa što? Nikad niste sreli svećenika što psuje? E, pa srest ćete. I srest ćete svećenika što jebe! Da jebe! I više od Serpahima i Bhaala zajedno. I vrijeđa. Ajd dobro, to ne radim puno. Ipak ja sve vas volim (do neke mjere). Svi smo mi na istom putu. Neki su izgubljeni malo više, neki malo manje... a neki.... e neki su totalno u kurcu.
Zašto sam odlučio priznati tko sam? Između ostalog zato što (već sam napisao) mi ego raste eksponencijalno. I sad me čisto zaboli hoće mi netko doći i reći "hej pa ti si Horvat". Pa jesam! I što sad? Oš šamar? Oš kitu? Šta oš? Ajd bježi u miru dok te nisam puko!
Inače, sad kad znate čime se bavim.. well.. radit ću na tome da pokušam razbiti sve predrasude koje ti imaš o crkvi, o svećenicima i uglavnom o vjeri. A onaj koji je bez grijeha - nek prvi baci kamen, jebem vam mater!
I još nešto! Još uvijek sam lijep, pametan, karizmatičan, poželjan i pun testosterona. To ne serem. To je dogma. Vjeruj! Zamisli da ovo što čitaš piše osoba kraj koje se možeš opustiti i biti ono što jesi, bez kočnica i budi to! I osjećaj se dobro!
Post je objavljen 18.04.2007. u 14:01 sati.