Razotkrila sam se
Pred tobom,
Ogolila potpuno.
Nagost svoju,
Srca, duše i tijela,
Izložila sam pogledu
Zeleno-plavih očiju.
Nije da ne želim,
Ja ne mogu zaustaviti
Vrijeme, što se provuklo,
Između početka i kraja.
Ono traje u prolaznosti,
Ondje, gdje smo mi, zajedno,
I naša volja, potpuno nemoćni.
* * *
Trebam te, tako očajnički,
Tebe i tvoj smireni zagrljaj.
Uzburkane emocije u meni,
Kao razlistale želje, čekaju te.
Nudim ti sebe, u raskoraku
Između sigurno lošeg jučer
I možda puno boljeg sutra.
Okrugla, zlatna lopta na nebu,
Što, neovisno o svemu, mjeri vrijeme,
Možda ti donese zrake poljubaca
I podsjeti te na ustreptalu, mene.
Sagni se, nakloni jutru obećavajućem,
Iz njedara pusti dušu, neka priča.
Nije se to galeb u visini krikom zanio,
Niti se začelo jedno novo saznanje.
To je moje srce samo tražilo,
Da ostaneš uz mene i onda,
Kada me budeš manje volio.
Kad osjetiš da te gušim ljubavlju,
Savijen pod ogromnom težinom
Mojih sunčanih poljubaca.