Usnula u svoju zbrkanu ali realnu svakodnevnicu, stižu me sjećanja na sve ljude kojima sam ikada naudila u životu. nemojte me krivo shvatiti, nisam ubojica, barem ne fizički, ali psihički uspijevam svim ljudima koji me vole uništiti ili zagorčati život. I to bez ikakvog razloga, jednostavno zato jer sam prelijepa, prezgodna ali kuja u duši. I što je najgore od svega ovoga, zapitam se di mi je savjest i na koji će to način Bog meni vratiti. Jesam katolkinja ali ne previše, jednostavo vjerujem da postoji vaga u ovom svemiru. U mom slučaju očito je da ću ja biti na nižoj plitici, na dnu piramide i nastavim li ovako postati najomraženija osoba u ovom gradu. Ukratko, mene se ili mrzi ili voli. Trenutačno je taj broj osoba koji me vole, smanjen na minimum, mojoj krivicom ili mojom voljom. Ovaj blog biti će ispovijest jedne 20-godišnjakinje o njenim zlodjelima drugim ljudima. Iskren, jer je to jedina vrlina koju ona cijeni, a koju ona nikada nije imala
Post je objavljen 18.04.2007. u 13:32 sati.