Jučer je moja Ivy imala rođendan.....napunila je 26 godina, ali još uvijek je krase oči djeteta....one radoznale, smirujuće, dobrohotne plave oči u kojim je smisao za puno toga za što živim.
Možda zvuči glupo, jer obje smo danas nečije žene i odrasli ljudi pred svijetom,ali ona će uvijek za mene biti mlađa sestra, uvijek ću imati poriv raspaliti po obrazima sve one "bezobrazne" koji je makar i pogledaju krivo. Ona je uvijek bila moje nastojanje da i ja osobno budem bolja, da se sva pretvorim u dobar uzor i primjer, da joj služim kao svojevrsni putokaz kroz ovo oštro šiblje života.
Ona me voli na svoj način.....osjećam da titra na svako moju bol i lošu misao, osjećam kad plače, znam kad se smije......ona mi vjeruje i ponosi se sa mnom, ona mi ne laže i ne skriva, ne prkosi i oprašta.....Ona je moja provincija u duši, mjesto gdje ne postoje službe ni neboderi, mjesto gdje je sve zeleno i pjevaju ptice.....ona je moje sklonište od svijeta, moj ponos i sreća, moja uslišena molitva.....
Pa iako svjećice na torti pričaju neku stvarnu priču, brojčanu i nepobitnu, ona je moja mlađa sestra, moja Nonči, moja sreća......moja mala velika koja je uvijek i svugdje pobjednik u sestrinim očima.....
Oprostite što ne mogu biti objektivna kad pričam o njoj, ali ljubav sestrinska mi valjda daje za pravo.....
(Ostani svoja Ona Pičići.......baš takva kakva jesi.....jubin te tisućama pojubaca)
Post je objavljen 18.04.2007. u 09:45 sati.