Pregled posta

I možda sam „less of a grown up“ jer to priznajem.. Al kad mi je stalo do svega toga.. baš je... citiram frendicu s faxa- Samo je klincima više stalo do toga..
Ma neka sam i klinac.. stalo mi je.. ispuhati te svijeće na torti.. zamisliti želju.. vjerovati da će se ostvariti (bez obzira što ću vjerojatno poželit nekog muškog kojeg još vjerojatnije neću imati.. ) Ispeći kolače i počastiti ljude koji mene nikad nisu niti neće.. nije mi to bitno.. I napraviti taj roštilj, u kojem uživam.. pa makar na njemu na kraju bile i samo dvije osobe.. I stalo mi je kad se ljudi sjete i čestitaju mi, bez da moram stvarati neke (meni izrazito neugodne) natuknice.. Zapravo.. užasavam se tog osjećaja da sam nekog prislila da mi čestita.. jer sam kao natuknula, pa se onda slije čitava rulja.. eto, reda radi.. (eh da, primjećujem da je i ovaj post neka vrsta natuknice.. namjerno iz tog razloga nisam stavila predvidljivu sliku torte sa svjećicom.. lol.. ublažavam očitost.. hehe)
I koliko god ovog trenutka ne želim raditi "big deal" iz svega, volim činjenicu da sam u prošloj godini života naučila neke važne lekcije.. i da sam ipak neka drugačija osoba..