Nešto se zaredale teške teme, pa tko anoniman, pa tko nije .. itd. I proziva me se. Nema problema, neka. Ali, dužan sam Vama odgovoriti na pitanje razloga moje anonimnosti. Jedini razlog moje anonimnosti i "skrivanja" iza nicka Lot333 jeste moja želja da saznanje o tome tko sam, što sam, kakav sam, ne stvori distancu između mene kao pisca ovoga bloga i Vas, kako napisaše neki: "Tvoja e-kipa" i time se onemogući diskusija, postavljanje pitanja, kritika. Samo zato.
To piše jedan zaljubljenik u kickboxing, kojemu nije žao ni truda ni vremena da napori stotina i tisuća njegovih kolega, suboraca, sportaša i mnogih drugih zaljubljenika u kickboxing budu pravilno vrednovani. To piše onaj kojemu je žao da svi ti silni sati treninga, vježbanja, borbi, rezultata, velikih rezultata ostanu nezabilježeni, da se na kickboxing odmahuje rukom, da se sve to omalovažava (što sam susreo čak i na ovom svom blogu od nekih pojedinaca).
To piše jedan zaljubljenik koji je prije nekih desetak ili nešto malo više godina svojoj majci rekao čime se počeo baviti, a ona mu je rekla "Sine, nije taj kingboksing za tebe", pa kada je susjedima rekao čime se bavi, ne mali broj je rekao "Ma što ti je to taj kiksboks?".
Sve to piše jedan zaljubljenik u sport kojemu je već na vrh glave čitati po duplericama kako je neki nogometaš mislio da je mislio pa je smislio. Žalosno je da se i tada, ali i danas za najbezveznijeg kriminalca zna više nego za jednog vrhunskog sportaša iz tog našeg "malog sporta" kickboxinga.
Vidio sam koliko je potrebno znoja, truda, vremena da bi se neki kickboksač spremio za natjecanje, pa odeš na natjecanje, zajebava te lova, zajebavaju te suci, zajebava te protivnik ... ma sve te jebe i na kraju nitko ne sazna da si pobijedio. Niti riječi u Sportskima, niti riječi u bilo kojim novinama. Možda neko nađe vezu pa nešto objavi, ali, u pravilu ništa.
Da, tada su Sportske novosti vijesti iz kickboxinga pisale u rubrici "Borilački sportovi" ili pod "Karate".
E tada sam ja sam sebi rekao da ću učiniti sve da moja majka bude ponosna na svoga sina, da moja okolina zna što, kako i koliko radim, ali i da šira javnost prihvati kickboxing, kickboksače i njihove rezultate - koliko god je to u mojoj moći, znanju i volji.
Jesam li uspio - ne znam, stvari se mijenjaju iz dana u dan na bolje, sve više ljudi zna i razumije kickboxing (ne samo zahvaljujući mome radu i pisanju), o ostvarenjima se piše, priznaju se rezultati, a i moja majka zna i reći i barem osnovno opisati kickboxing i ponosna je na svoga sina.
Eto, tko piše taj blog, tko se potpisuje s Lot333.
I lijepo molim sve koji me znaju da poštuju moju želju za anonimnošću, samo slobode komunikacije radi. Ni zbog čega drugog.