Marketing
Sferakonske priče
Ima tu netko da voli SF?
(žamor, dizanje ruku, mnogobrojni usklici «ja, ja» spajaju se u jednu veliku buku....)
....ali ne, najčešće ipak nije tako. Bar ne na mjestima poput ovog bloga.
Da se razumijemo, ja volim SF.
Ali jednom prilikom dok smo razmišljali o tome da u VIZIONAR ubacimo SF-priču, došli smo do zanimljive spoznaje, zbog koje smo odustali od toga. (Isprva intuitivno, jer intuitivno znanje je trenutno, a tek poslije mozak - nakon pola sata mozganja zašto je to tako – dođe do istog zaključka.) A zaključak jest:
Na stranicama SF-magazina skoro nikad nema tekstova koji se bave raznim «misterijima».
Na stranicama časopisa koji se bave «misterijima» nikad nema SF-priča.
Kako to?
Zar nisu to srodne stvari?
Zar i jedno i drugo ne zahtijeva maštu i čak određeno znanje? Zar i jedno i drugo ne pobuđuje onaj osjećaj koji Amerikanci nazivaju «sense of wonder», što bismo mogli prevesti kao «osjećaj začudnosti»?
Odgovor je jednostavan. Oni koji vole rubnoznanstvene teme zapravo vole SF, ali ga tako ne zovu. Mora im ga se predstaviti kao stvarnost.
S druge strane, evo što sam primijetio kod aktivnih fanova SF-a, s kojima se povremeno družim. Neki od njih su pisci i u njihovim pričama nema granica mogućeg. Ali po bilo kojem pitanju vezanom uz, primjerice, mind-matter-interaction, duhove ili NLO-e - nema većih skeptika od njih. Vjerujte mi na riječ. Najgori su.
To mi je baš bilo čudno. I još uvijek je. Izgleda da je riječ o dvije potpuno različite vrste umova.
Ali koga briga - ja volim obadvoje! Bar 70 posto svega što sam pročitao je SF, i čak ponekad ozbiljno sumnjam da mi je mozak nepovratno podešen na SF- frekvenciju.
I zato u subotu idem na SFERAKON, najveću i najstariju hrvatsku SF-konvenciju (a i u ovom dijelu Europe), koja se održava u holu i dvoranama zagrebačkog Fakulteta elektrotehnike i računarstva, (počinje u petak i traje do nedjelje), a ove godine je posvećen cyberpunku. (www.sferakon.hr).
(Tako taj podžanr sf-a mnogi zovu. Ali u srži SF-a je rasprava, pa evo male rasprave; ja taj podžanr uporno volim zvati kiber-punkom, kad već imamo «kibernetiku» i «kiborga», umjesto «cybernetike» ili «cyborga». Ali nitko me nikad ne sluša. Nešto spominju ovaj «punk» u drugom dijelu riječi.)
Za one koji možda ne znaju: cyberpunk ili kiber-punk je podžanr znanstvene fantastike nastao 1980. godine, a njegova je osnovna tema sukob između hakera, umjetne inteligencije i megakorporacija. Radnja takvih djela najčešće se odvija na Zemlji i to u bliskoj budućnosti čime se naglašavaju posljedice koje tehnologija ima na društvo. Najpoznatiji predstanici cyberpunka su William Gibson, Bruce Sterling, Pat Cadigan, Rudy Rucker i John Shirley. Danas je cyberpunk mnogo više od književnosti. To je pokret čije se ideje ostavile traga na filmu (Matrix, Minority report, Ghost in the Shell...), u glazbi (rave, tehno, Billy Idol objavio album Cyberpunk), modi (industrial fashion, gothic fashion...), videoigrama (RPG...), arhitekturi (Sonyjev centar u Berlinu) i drugim područjima. No, vjerojatno najveći utjecaj kiberpunk je izvršio na razvoj Interneta i generacija koje danas koriste taj medij.
Počasni gost SFeraKona 2007. je Bruce Sterling, jedan od najboljih kiberpunkerskih autora i jedan od začetnika ovog podžanra znanstvene fantastike. Sterling je profesor medijske kulture i dizajna na sveučilištima u Kaliforniji i Švicarskoj, futurist, kolumnist kultnog časopisa WIRED (www.wired.com), pokretač projekta Dead Media (www.deadmedia.org) i utemeljitelj tehno-ekološkog pokreta Viridian Design Movement (www.veridiandesign.org). Na Sferakonu će držati predavanja o kiberpunku i futurologiji.
Tu će kao i obično biti i cijela gomila različitih geekova i freakova, čudnih likova, filmova, stripova, SF-zbivanja, role-playing-igara, trekkija, ljubitelja mača-i-magije u viteškim oklopima, a u subotu će biti i svirke (koncert grupe SLIP, koja svira tradicionalnu instrumentalnu irsku glazbu) - sve u duhu druženja i zajebancije.
Da ne zaboravim - na Sferakonu će se održati i premijera hrvatskog SF filma "Veza" studenta Jadrana Puharića. On "Vezu" žanrovski određuje kao psihološki SF koji je neobičan ne samo zbog izuzetno zanimljivih lokacija na kojima je sniman (Makarska, Biokovo), već i zato što je snimljen bez budžeta, s posuđenom kamerom i rasvjetom. Radnja filma događa se u budućnosti u kojoj politički osuđenik robija u stroju za psihološko maltretiranje. Snimanje "Veze" trajalo je dva tjedna, a nakon SFeraKonske premijere Puharić namjerava prijavljivati film na festivale.
A znate kaj mi je najveća fora na SFerakonu? To kak' se plaća cuga. Bacate dvije kocke (zapravo nisu kocke, nego imaju osam stranica) i kol'ko ispadne, tol'ko platite. Jedino ako dobijete 16, onda ste se izvukli i ne morate ništa platiti.
Kakve sam sreće u kockama, nikad nisam cugu plaćao tako skupo k'o tamo.
Ali ipak - u subotu u šest ja sam tamo radi promocije Vizionara, a u osam i kao voditelj dodjele Sfera, nagrada za znanstvenofantastične priče romane i ilustracije. Jedna od rijetkih posebnih časti koje sam tako doživio jest to što sam i sam dobitnik dvije Sfere, za najbolje priče 2000. i 2004. godine. Uostalom, lijepo sam vam na početku rekao – ja volim SF.
Za kraj, prilažem sliku slavne Sfere, na koju se lijepe pločice s imenima dobitnika Sfere.
Vidimo se tam'!
A čitamo još i prije.
Bok
Post je objavljen 18.04.2007. u 00:36 sati.