Pjesma za jednu lijepu djevojku iz Rude.
koristim opet ovaj svoj blog da se malo pohvalim i da Vas sve udavim sa mojim stihovima, no jedna djevojka iz Rude ih je zaslužila. Ona se je toliko brinula o meni u bolnici da mi ne preostaje ništa drugo nego da joj se na ovaj način zahvalim.
Anđeli iz Rude
Kad je vidim izmamim joj osmjeh
tako sladak da mi duša pati
djevojka sa krša, istinska ljepota
nikada ne plače, stalno se smije.
Iz vreline kamena nježna je duša nikla
kupala je Ruda, donijela je k meni
preko vode Cetine u moj Omiš hladni
pa sad ona meni osmjehom liječi bol.
Ako znadeš lišćce da se ljepše smije
lažeš jer Anđela se smije najljepše
njen je osmjeh vodenica koja mlije
brašno za pogaču života strasti.
Ja znam da osmjeh njen nije za me
da će drugome darivati godine života
al' će pjesma o anđeoskom osmjehu
ostat uspomena na krasoticu iz Rude.
Tonći Baučić Toto, 2007.
Hvala ti Anđela !!!
Post je objavljen 17.04.2007. u 22:42 sati.