KLIK - Calexico
Večeras sam lagana kao
keks umočen u mlijeko
Plutam kroz noć
oslobođena vjerovanja
kako mogu ukrotiti
zidare koji grade elipse
od korijenja, negdje tamo duboko,
skrivenih u tami
Rukama zaranjam u zemlju
sretna kao da sam našla istinu
koja je zabluda za nekog drugo vrijeme
O tome ne želim misliti,
ne večeras
jer večeras padaju oblaci
i sunce dođe kao hostija koju topim
u ustima..
ustima....položit bi ih htjela na
kamen i slijepo vjerovati
da su to usta zemlje koja me guta
i probavlja jer živo sam biće
i treba mi pepeo kojeg sagorijevam
pjevajući o životu
i drhtaj koji raspršuje svaki strah
i razbija se u komadiće
Post je objavljen 17.04.2007. u 21:32 sati.