Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/izgubljenaupodsvijesti

Marketing

nitko me se nije sjetio, nitko ne komentira, nitko nitko......

UPDATE....19.4.

ak se smije znat zaŠto meni nitko ne komentira postove??



>>>post:

whats wrong whats wrong now?

too many too many problems,
dont know where she belongs

where she belongs...?

sjetiti se svega...teško je...
toliko sam toga mogla ispravno napraviti

ali, ne

samo šutim
samo sam šutjela

slušala na pola uha

razmišljala o onome čega si se i ti vjerojatno sjetio

neznam da li nisi htio
..ili je istina ono što si rekao?

nadam se ovom drugom..
da, naravno
nadam se boljem, ali znam

znam da sam u krivu

da ce sve biti lošije od onoga Što želim

lakše mi je umrijeti

*ne seri, nisi glupa
poduzmi nešto*

*znaš da ne mogu
teško je znati da postoji sumnja da ću izgubiti

izgubiti njega bilo bi prestrašno*

...
>>jedna mi je frendica rekla da sam emo...

i pretpostavljam, moguće je...

previše se uzrujavam oko toga, definitvno

ali , činjenica da sam emo ne mijenja stvari

još uvijek..

*popizdit ću*

bile su zadnje njezine riječi, prije nego što se bacila sa prozora sobe u kojoj je proživjela sve te osjećaje

padajući prema zelenoj površini shvatila je da će sada osjetiti mir kakav je oduvijek priželjkivala

jedinstvo sa zvijezdama, prirodom i na kraju, svojim vlastitim umom

ali nije pobjegla od onih poznatih leptirića u trbuhu, uzbuđenosti koju je osjećala ugledavši ga, blokiranosti kojaa ju je obuzimala kad je pričala s njim

svladala ju je neviđena tuga, beskrajna usamljenost kad je shvatila da još žudi za njim
...do bola žudi....


neće više imati priliku da mu se dokaže
da ju on vidi onakvom kakva je

i zavoli...


(ne brinite, neću se ubiti....samo uvrnut način izražavanja, xd...
ali to JE ono što osjećam)

Post je objavljen 17.04.2007. u 18:49 sati.