Neznam šta da pišem..osjećam potrebu da negdje napišem što osjećam...jako mi fali tata..još se nisam uistinu pomirila s time da ga nema..
Tu prazninu nikada nitko neće upotpuniti ...
Imam zaista dobre prijatelje uz sebe i neizmjerno sam im zahvalna ..
Noć je puna ljubavi
Dok suton slijedi dan
Taj rijetki tren
Dok svijet je savršen
I divan sniva san
Uvjerena sam da je on samnom i sigurna sam da me uvijek gleda i da ne prođe ni tren a da me on ne čuva...
Sada sam još sigurnija u ono što želim u životu i znam da ću uspjeti..
Ponašat ću se u skaldu s onim kako me tata odgojio...
I evo tata...ovaj post je samo za tebe...znam da ti nije bilo lako odgojiti me bez mame..da sam jako komplicirana osoba ali svaka ti čast...neizmjerno te cjenim i volim....
Još neznam gdje da počnem
Objasnit moram sve
I priznat da sam kriv
Ni slučajno
Jer gubim je taj tren
Svaki tren proveden s tobom ostat će mi u najljepšem sjećanju..i obećajem da ću pokušati plakati što manje..
Hvala ti što si mi priuštio ono što neki mogu samo sanjati...hvala na svemu..jer si mi bio najbolji prijtelj kojemu sam povjeravala svoje tajne..i hvala jer si me uvijek razumio...Sve ovo je za mene preteško ali kada te se sjetim dobijem snage za dalje...želim da budeš ponosam na mene...
Od mene nešto skriva
U glasu čudan ton
Jer znam da on je kralj kog čekamo
A zna li to i on??
Evo neznam šta da kažem...hvala svim mojim prijateljima i ljudima koji me pokušavaju na sve načine utješiti i pomoći...zaista ste anđeli.....
Noć je puna ljubavi
I nosi duše dvje
Gdje je moć
Ne pozna granice
Ljubav spaja sve
Evo to bi bilo to od mene....pusa svima...
Zaljubit će se noćas znam
Imam osjećaj
Da druženju i prijateljstvu
Sad tužan prijeti kraj!!
Post je objavljen 17.04.2007. u 16:00 sati.