Hmmm... Dakle, išli smo u Povlja... Ja, sara i Frane, ali nam se neočekivano pridružio i Stipe... Kupila sam ga na pazaru dok smo čekali Franu da odemo na trajekt... Inače Stipe je zec, za one koji me neznaju...
Evo nekoliko slika:
I eto nakon 2 dana i brojnih telefonskih prepucavanja sa ukućanima, Stipe se vratio u Split, što izgleda i nije bilo tako dobro za njega.
Tu se Stipe suočio sa preprekom
Ali nije Stipe nastradao zbog nje... Naime preko dana smo ga držali na balkonu, i ja bi ga izvodila jednom dnevno na sat vremena da protrči po livadici i pojede trave (bia je Stipe proždrljiv za svoju veličinu).
I tako jednog dana nakon ručka majka izađe na balkon i vidi stipu u kanti vode. Joj. Kad sam ga izvadila naravno srce mu nije više kucalo.
Naravno, očekivana reakcija – suze. Čak se i mama rasplakala. Joj.
I tako sam ja izgubila svog prijatelja Stipu, nakon samo 4 dana.
Pokopan je kao stari mornari – u moru, i to sa Sustipana. I ne, nisam okrutna, jer ga nisam mogla zakopati u zemlju jer bi ga neke životinje iskopale... Brrr... Ovako je Stipe u kutiji na dnu mora, sa narančastim cvjetićem.
Nisam više tužna. Stipe je na boljem mjestu. Ili se reinkarnirao. Ili jednostavno spava. Teško kad neznaš u što vjeruješ. Joj. U svakom slučaju bolje mu je nego ovdje. Ionako sad tu više ništa nemogu.
Ali zato sad imam virtualnog stipu. Uspomena na ovog pravog. Sad živi u boxevima.
Stipe R.I.P. Iako sam te kratko poznavala, neću te zaboravit. Stipe moj friend forever...
Post je objavljen 17.04.2007. u 14:32 sati.