U nedelju smo se nekako probudili te se našli na kafe sa organizatorom Netopolis Nečuveno vol I koji nam je dofuro ugovore o nastupu. Nakon što smo popili krenuli smo opet na put.
Došli smo do Opatije pa sam onda odlučio odvest svoje Sheitane na kavu kod svog kuma koji tu neđe u Matuljima ima lijepu kućicu. Malo smo zamezili domaće suvadi te na osnovu njegovih uputa krenuli prema Puli.
Penjemo se mi prema tunelu Učki a niđe tunela. Pičimo mi, turisti mašu a mi se sve više penjemo i penjemo uzbrdo. Tamo negdje na vrhu Učke smo skapirali da smo profulali skretanje na koje nas je uputilo neko dijete. A lijepo sam reko slušaj djecu. U biti nije niti čudo jer u tri dana puta smo promašili sve što se moglo profulat na ovom putu. Nemamo još para za Garmina parten kirhena al zato imamo vremena na pretek pa fino istražujemo.
U Pulu smo stigli oko 18 sati. Basist i Bubnjar su popili piće te krenuli natrag za Županju. Šta je to par sto 500 600 kilometara za takve pulene. Valjda će stići do ujutro na poso. Neno i ja smo se smjestili u stan koji nam je obezbjedio moj najbolji jaran Mirko inače nekada gitarista turbopopluarnih Gustafa te mu se ovim putem zahvaljujem.
POGLED IZ STUDIA
Snimali smo gitare i vokale u studiu Black Dog u Medulinu i to je trajalo 4 dana. U Utorak 3/4 smo imali povijesni session sa dečkima iz Messerschmita koji je bio veoma konstruktivan. Mali riport imate OVDJE.
Snimanje je proteklo u konstruktivnoj atmosferi ali smo se u četvrtak navečer morali vratiti za Slavoniju/Bosnu.
SA SNIMANJA
MALO MORA
Povratak je bio sjajan. Ko da smo u kafani a ne u autobusu. Ekipa se vraća sa bauštele za Uskrs. Pravi hepening. To ni Kusturica nebi onako znao složit. Ko to tamo peva....