I tako povratak u velikom stilu.Recimo.Ma svakako.Jeste čitali šta Cosmo?Neloše teme,mada su prije bile više savjetodavajuće na području zanosa i malodušnosti.Šteta,fali im moj talent i ruka.Ha-ha,jel?A dobro..
Previše plastičnjave i nepotreban muški dio u časopisu.Mada se ne mogu požaliti na mistera rujna u novom izdanju....
Uglavnom...razmišljala san dosta prije nego san napisala post ispod,pogotovo zadnju rečenicu.
Iz popravka nikad uroda,rekli bi starci.Zašto virovati da će iz drugog pokušaja ići ako iz prvog već nije uspilo.Shvaćate?Čemu?Stara istina kaže da čovjek nikad nije zadovoljan. Zbog toga je svijet prepun nesretnih očajnika, samaca koji troše gomilu energije, vremena i novca kako bi pronašli barem privremenog životnog partnera. A kad ga napokon pronađu - i to po sistemu ćorave kokoši i zrna, odnosno prema zakonu vjerojatnosti koji kaže da svakome kad-tad mora upaliti - odmah počnu žaliti za vremenima kad su možda i bili nesretni očajnici, ali su zato živjeli u slobodi. Veze onda pucaju i ljudi opet budu soleri koji tulumare, piju, idu na utakmice ili u šoping kad ih je volja. A onda shvate da sve to zajedno vrijedi manje od stalne veze. I sve krene ispočetka...
Jedna polovica od sretnog dvojca tad ostane nesretna,ponovno mora graditi sve što je gradila sa dotadašnjim zgubidanom te ima misiju zakrpati isfucano srce.
OH shit!
I di si onda?
I ko te pita kako si?
Ko te zapravo uopće razumi?
Ja razumin,pokušavan razumiti iz svakidašnjih primjera,novinskih,medijskih,vizualnih pa sve do akustičnih.Prirodnih,mislin.Live version?Kuuužiš?I tako..
Krpaj srce,navuci usku obleku,natakaj štiklice,umaži malo šminkice i traži konac u određenoj boji koji će biti dostojan da ga krpa.
Upozorenje:bez uplitanja osjećaja!Nikad više,ili barem ne do četrdesete?
Eh,donedavno san tila i ja ositit tako nešto,graciozno...GENIJALNO...možda..
A sad?Ne više.Čovječe,kad vidin raspade sistema okolo sebe još mi samo fali da istrunen i ja do kraja!
Nooooo...
Vedra i smjela.I ohola.
Živili!
Post je objavljen 17.04.2007. u 13:51 sati.