Potakla me jedna blogerica na slijedeći post... ma Sheep! moja...sama si inspiracija sa svojim dogodovštinama.
Stava sam da svaka žena mora imati bar jednog muškarca u životu koji će povremeno probuditi kukce koji neki nazivaju leptirićima na određenoj lokaciji u tijelu.
I ovdje ne govorim o onim našim ljubavima, zaljubljenostima, vezama i brakovima, te muškarcima koji sami po sebi izazivaju više ili manje rojenja tih istih kukaca.
Ovdje govorim o onim "slučajnim" prolaznicima, koji nas ostave bez teksta, prolaznicima na čijim licima primječujemo identičan ishod susreta.
A prema tome koliko su velik dojam ostavili na meni, dvojica su se zacrtala u sjećanju.
M (od misteriozan) Lik br. 1
Samobor. Fašnik. Treći srednje. Ja Vještica s koloferom. On samo lik u pijanom društvu.
Oči koje su pogledom prošle. Pa se vratile. Izraz lica koji nije mogao sakriti iznenađenje.
Stao je ispred mene i buljio.
Presmiješno mi je to bilo, toliko smiješno da nisam mogla odvratiti pogled.
Imam osjećaj kao da je trajalo vječno...
Možda zato što mi je značilo puno više nego je on to uopće mogao zamisliti.
Rekao je: "Ti si..."
Povukla ga je neka ruka popračena uzvikom: "Idemo!"
"...me očarala!"
Kratki susret zapečatio je klofer po guzi...njegovoj naravno.
M (od misteriozan) Lik br. 2
E njega sam srela baš danas. Njega sretnem taman dovoljno puta da me izbaci iz tračnica, pa onda opet vrati.
Prvi susret je bio na stazi kroz kvartovski park. Prije nekoliko godina.
A onda se susret ponovi svakih pola godine do godinu dana...
Neznam odrediti...ali svaki put bude toliko upečatljiv da ne mogu zbrisati osmijeh s lica slijedećih nekoliko sati.
Kada ne nečijem licu vidite izraz iznenađenja što vas vidi, baš onakav kao kada sretnete starog prijatelja.
I kada oboje stojite na rubu pozdrava.
A ovaj pogled i susret ipak znače nešto više...neku privlačnost, neku neopisivu kemiju.
Obično ga spazim već iz daljine, i neznam kuda bih gledala,
dali bih okrenula pogled ili ne, ali bez obzira na sve...topao je taj njegov pogled kada prelazi preko moga lica...
gotovo da ga osjetim.
Svaki put u meni zatitra nešto čudno, neko uzbuđenje, neki strah, neka sreća i zadovoljstvo.
Presmješno mi je to da se igra svaki put na jednak način odigrava.
Njegovo buljenje, moje izbjegavanje pogleda,
zatim onaj dugi, oči u oči, pa milijun okreta, gotovo kao da hodamo unatraške.
U masi ljudi kao u slow motionu, tako neprimjetno...
kao da zastanemo jedno kraj drugoga pa onda nastavimo dalje.
Ponekad se dogodi da nismo sami, već u društvu i pitam se kako uspjevamo nastaviti razgovore koje smo vodili
svatko u svome svijetu.
No dobro, romantiku na stranu.
Nebih željela progovoriti niti riječ s njim, nebih se željala upoznati, sjesti na kavu i popričati.
Ništa od toga.
Jer predragocijeno je imati tako misteriozno nešto da bi se rasplinulo u samo jednom trenu.
Cijeli film koji se događa u tih nekoliko koraka više se nikad nebi ponovio, više nebi imao toliko značenje u mome životu.
Ovako...ja imam nešto posebno...
Baš ono što svakoj ženi treba...M (od misteriozan) Lik.
I nastavit ćemo mi tako susrete, ostati svakim put oboreni s nogu...on će za ruku držati neku drugu ženu...a ja sanjati od jednom drugom M.-u.
****Up Date***
Prema prvom komentaru vidim da je opet došlo do zablude...ne, ne radi se o potajnim simpatijama već o onim nekim specijalnim trenucima koji nam zagolicaju maštu...a nikada se ne ostvare...ne, to nisu tipovi o kojima svakodnevno razmišljamo, to su slučajni prolaznici koji nam uljepšaju dan...kada se dogodi onaj klik...a samo produžimo dalje grabeći dane svatko u svome svijetu...to to su oni...misteriozni :-)
Post je objavljen 17.04.2007. u 00:54 sati.