Marketing
BAJKA....
Sve je bilo tako crno...niti malo radosti nije bilo u mom životu...samo tuga,suze i potonula duša...osjećala sam se mrtvo!...
A onda si došao Ti...Ti koji si me volio,koji si me poštivao,koji si bio uz mene kad mi je bilo teško,koji si me razumio....vratio si nadu u mene koja je bila odavno nestala...vratio si mi vjeru u ljubav...i sva tuga...nestala je u čas....a došlo je razdoblje meni najvažnije i najljepše u životu...
svaki trenutak sa tobom bio je predivan...i svaki taj trenutak,svaka sekunda provedena sa tobom sačuvana su u meni...negdje duboko u srcu..i nikad niko to neće izbrisati...i nikad niko tvoje mjesto u mom srcu neće uzeti...
Pokazao si mi da me voliš...puno puta....bio mi je dovoljan jedan tvoj zagrljaj,jedan poljubac i znala sam da si tu...osjećala sam se sigurnom...osjećala sam se da napokon nešto vrijedim....osjećala sam se voljenom....
Jedna tvoja riječ mi je bila dovoljna da mi uljepša dan...svaku večer znala sam da ću dobiti poruku u kojoj mi želiš laku noć i u kojoj će biti napisana sva tvoja ljubav...i svaki dan sam se dizala sa osmjehom na licu...jer znala sam da te imam...da si moj...samo moj...
Svaki dan smo bili skupa...svaki dan mi je bio ispunjen srećom...svaki dan sam znala da me voliš sve više i više....znala sam da ti je stalo do mene....
Ti si znao šta sam sve prošla zbog tebe...koliko sam patila,koliko sam suza prolila i uspio si svu tu ružnu prošlost izbrisati i popraviti stvari...i bilo nam je lijepo...
svi su nam to govorili kako smo lijep par...kako si pašemo....vidilo se kako se volimo...
bilo je i svađa...i puno toga ružnoga...ali sve smo uvijek uspjeli riješiti na najbolji način...uvijek smo skupa rješavali probleme kad su se pojavili....drugi nas nisu uspjeli razdvojiti....i činilo se da nikad niko ni neće uspjeti razdvojiti nas...bilo je kao u bajci...
I došao je dan...kad je cijela ta predivna priča počela ići u krivom smjeru...kad se sve počelo rušiti...komadić po komadić....više te nije bilo uz mene kad mi je trebalo...više mi nisi govorio da me voliš...više nije bilo zagrljaja,poljubca...više nije bilo ničega....
Sve ono lijepo je nestalo...u trenu...nisam uspjela niti reći ti koliko me sve to boli...a već....uspjeli su nas razdvojiti....
I sad ti si sretan...voliš drugu...uz nju si kad joj treba...i dovoljan joj je jedan poljubac,jedan zagrljaj da zna da ju voliš...da se osjeća kao ja nekad...da se sa tobom osjeća sigurno....da se osjeća voljeno...sad njoj pružaš svu svoju ljubav...sa njom se svaki dan viđaš...i sa njom dijeliš sve ono najljepše....
A ja potajno patim....ne želim da znaš kako me to boli...što sam te izgubila...ne želim da znaš da te i dalje volim kao prije...ne želim da znaš kako sam opet izgubila vjeru u ljubav..kako nada za mene više ne postoji....kako se ponovno osjećam mrtvo....
Kako bi željela znati dali me se sjetiš svako toliko, dali ti je žao šta je sve gotovo,dali ti je još stalo,dali me još bar mrvicu voliš...sve bi dala kad bi znala odgovore na ta pitanja...ali neću ih nikad saznati...
Svaka bajka ima lijep i sretan kraj...Zašto je ova morala završiti drugačije???...
Nepomično leži... Oko nje nema ničega,osim tame i tihe muzike koja razlama srce...Ona i dalje leži nepomično...Odjednom sitna vrela kapljica skotrlja se niz njezin hladan obraz...Kapljice postaju sve češće i češće...Nema daha, nema pokreta...Sve je mrtvo! Ona ostaje ležati,a negdje izdaleka i dalje svira muzika koja joj razlama srce...
Post je objavljen 16.04.2007. u 19:12 sati.