Moja Oliva i ja smo jučer otišle na kavu i čekale baku da dođe s mise. Sjedimo tako nas dvije tamo i čekamo sok od jagode i pomfli sa kečapom, i skužimo jednog tatu koji nosi malog plavokosog anđelka. I najednom tata govori melnom - Vidi kakva slatka curica!
Ja kažem Olivi - Ajde mahni dečku! I ona mahne...
I daj mu pošalji pusu! - govorim. I ona mu pošalje pusu...
I mali pošalje njoj.
Idemo sad... - kaže tata i oni krenu.
I začuješ djetetov glas - A kako se zove curica?
Tata govori - Ne znam, idemo ju pitati!
Vrate se oni do našeg stola i tata pita - A kako se ti zoveš?
A ova moja, ko iz topa, bez razmaka između imena i prezimena, odgovori - OlivaFish!
I pitamo mi malenog - A kako se ti zoveš?
Međutim, malecki je bio sramežljiv, pa je tata odgovorio - Rio.
A koliko godina imaš? - pitam ja.
Tata govori - Sad će tri!
Rekoh - Super, tu su si negdje...
A kaže tata - Gledajte, vizitke sam već podijelio, ali kad se vidimo sljedeći put, dat ću vam! Ne tražimo mi puno za miraz... samo dvije-tri kravice i tak....
Dogovoreno - rekoh i dobro smo se nasmijali...
Fala Bogu, dobro smo prošle, jer kaj bi bilo da su tražili kuću, auto, vikendicu na moru, avion, silikone, kolagen, umetke i ostalo.... Morale bi otpiliti momčića i to bi ga obilježilo za cijeli život, ne?! ;))
Post je objavljen 16.04.2007. u 12:17 sati.