Bio sam sinoć u društvu sa svojim dragim prijateljima. Jedan od ljudi iz mog društva bio je onaj moj prijatelj dobričina, ratni veteran, onaj o kojem sam već par puta pisao. Ovdje su vam linkovi na njega:
- Miriši pečenje
- Posramio me je jer je ustao bakici u tramvaju dok se vraćao se iz bolnice na štakama.
- Momak koji je prošao sa svojom suprugom pola planete
Razlog zbog kojeg vam pišem o njemu je taj što sam ga sinoć gledao kako u čaj bez kontrole trpa med i šećere pa sam se prisjetio jedne njegove čudne osobine: stravično pretjeruje sa začinima!
Grah koji mi je jednom prilikom skuhao bio je najljući grah u povijesti! On ga je srkao sa neizmjernim guštom, srkao sam ga i ja, plačući, i također sam se guštao jer jako volim ljuto, ali prvi put u životu su mi uši gorjele! Iznutra! Tada sam posve skužio one scene iz crtića kad lik pojede nešto ljuto pa poskoči tresući se sav, glava mu pocrveni, a iz ušiju mu prokulja para!
Nisam siguran, da smo bili vani i da je bilo hladno možda bi u tim trenucima i meni para izletjela kroz uši :D
Njegov ajvar je pak druga priča. On vam je obziran momak pa pravi dvije vrste ajvara. Jednu za sebe, drugu za goste.
Naravno, to radi zato što ajvar koji on pravi za sebe mogu jesti samo odabrani, npr. oni koji su genetski ostali bez čula okusa, ili pak oni koji u slobodno vrijeme grickaju čavle...
Ajvar za goste vam je skroz druga priča. To je puno puno blaža varijanta onog njegovog otrova i taj ajvar on nudi svojim prijateljima kad mu dođu u posjetu. Tako je jednom dao prijateljima da si ponesu kući teglicu njegovog gostinjskog ajvara "blagog poput dodira bijelog paperjastog oblaka".
Prijatelji su ga nazvali istu večer i javili mu da je pogriješio, da im je dao svoj osobni ajvar.
Trebalo je neko vrijeme da ih uvjeri da oni imaju onaj blagi ajvar, onaj koji je on "začinio vrlo vrlo malo"... :-D
Kao zadnju crticu mogao bih vam samo reći da sam ziher siguran da je njemu svaka juha fina! Naime, tipus otvori vrećicu sa crnim paprom i presipa je u juhu i dobije crni puding! I onda mrči, uživa i mljacka dok to jede a svi mi ostali se blijedo gledamo! Zareko sam se da ću jednom pokušati sljedeće: Zakipit ću lonac vode, ubacit ću unutra toplog kompota (svejedno kojeg kompota), par rezanaca i vrećicu crnog papra. Onda ću mu to pokušat podvalit ko juhu :D
Obavjestit ću vas o rezultatu :D
A sad ću vam za kraj dati njegov recept po kojem određuje jel kava dovoljno slatka. Recept je vrlo vrlo jednostavan i znam ga napamet pa ću vam doslovno citirati njegove riječi:
U kavi ne može biti previše šećera jer višak padne na dno!
Jednostavije ne može biti, jel tako najdraži moji?! :-D
Toliko za danas, pozdravljam vas, odoh malo raditi, a ovo što čitaste je proljeća gospodnjeg 2007 napisao vaš
Ddadd :)
Post je objavljen 16.04.2007. u 11:45 sati.