Stajala je sama, hodala je ulicama, sama i pomišljala, kud ovaj svijet žuri? Više nitko nema za nikog vremena. Sve je preraslo u kolotečinu, svaki dan se ponavljao! Zar se nitko nije zapitao: Zašto je ova cura sama??Nije ih bilo briga. Svi su imali svoj život, svi su imali nekog kog su voljeli. Ta cura nije imala nikog, ali to nitko ama baš nitko nije vidio. Nažalost ili na sreću. Gledala je svijet koji se rušio...Svijet koji je mogao nestati u sekundi. No nikog nije bilo briga, svi su imali svoj život!
Gledala je slike, izblijedjele slike, postajale su prah, samo prošlost, za njima su ostala samo sjećanja. No, ipak je svijet žurio. Zašto je TA cura sama? Mnogi su je ljudi iznevjerili, puno ju je ljudi razočaralo. Možda je sama svojom voljom, a možda i nije. MOŽDA...To nitko ne zna, pa ni ONA sama. Zašto su je "prijatelji" okrenuli leđa? Zašto se sve mora srušiti u sekundi? ONA je bila bez ikoga, vidjelo se na njenom izrazu lica, vidjelo se da joj treba netko da joj pruži utjehu, možda neka osoba da je shvati. MOŽDA!...
ONA je čekala kraj svog života, razmišljala o onome "da curama dolazi princ na bijelom konju".ONA nije vjerovala, bila je previše usamljena, previše se opterećivala posve nebitnim pitanjima. ON ju je zauvijek napustio, ON je nije shvaćao, mislio je da su sva ta pitanja glupa..
ON JU NIKAD NIJE VOLIO....
Od tada ONA nije vjerovala u ljubav, ONA je izgubila volju za životom. Osoba kojoj je vjerovala, zauvijek je otišla. Gledala sam ju kako ga moli za povratak, no on joj je prkosio, za nju nije mario, možda mu je ONA bila samo prolazna putnica...MOŽDA...ONA ga je gledala kako ON odlazi...ZAUVIJEK....
MOŽDA, no ONA ga nije htjela pustiti...
ON je otišao! Njen se svijet zauvijek srušio. ONA je bila potpuno sama, ZAUVIJEK. ONA je pronašla utjehu. Nije tražila drugog dečka, jer ON je zauvijek ostao u njenom srcu...
Utjeha su joj bile pjesme, a ON joj je bio jedina inspiracija. ONA je pisala, ONA je plakala, a ON je to čitao, ON se smijao...ON ju nije shvatio ozbiljno...
I opet ONA je bila sama...Stajala je sama sa crnom bilježnicom u ruci.
Jedino je tome vjerovala, samo je toj crnoj bilježnici mogla reći kako se osjeća.
ONA nije više znala za sreću, ljubav i radost...
Tražila je NJEGA, no ON je bježao, skrivao se, samo ju je gledao i smijao joj se u lice.
ONA se je osjećala kao ružno pače ostavljeno nasred ceste bez ikoga pored sebe.
MOŽDA ga je htjela vratit, ali nije znala kako. MOŽDA! Za NJU ovaj svijet je išao prebrzo, ali živjela je po svom motu: ŽIVI SVAKI DAN KAO DA JE POSLJEDNJI!!!
Ali jedno je znala: ON NIKAD VIŠE NEĆE BIT NJEN!!! ALI MOŽDA JER ONA SE NIKADA NE PREDAJE......
Post je objavljen 16.04.2007. u 10:00 sati.