my butterfly is gone,
now I'm alone ,
no words to write
just something among the space
________________________________________________________________________________
Mnogobrojna
lica metafore
trenutačnog raspoloženja
tihi vapaj
glasna šutnja
tupa bol . . .
zarobljen si u vlastitom JA
nikada nisam vidjela tišinu
a sada . . .
crtam je na tuđim usnama
povremeno uživam u njenim notama
sve dok . . .
gluhi tuneli nisu spojili naše umove
dišeš li dok prilazim tvojim usnama?
gledaš li dok tražim ocean u tvojim očima?
ne čujem ti srca bat
postojiš li uopće?
kako god bilo
...ponekad...
kao da osjećam te
...ponekad...
kao da te i volim
silueta mog razmaženog bezimenog dječaka
ti . . . čiju tišinu teško podnosim
dozivam tvoje riječi
umrijeti od želje za bojom tvoga glasa
samo nekoliko riječi . . .
sve što tražim
dopusti da uništimo ovaj prostor omeđen agonijom
pobjegnimo
pobjegnimo sada
nestanimo
budi sretan sa mnom
budi sretan bez mene
samo nemoj izbijedljeti tužan