Svo vrijeme ovog svijeta je moglo biti naše
sad sjedim i gledam
kako dan
svojom ljepotom se budi
ne nisam tužan
ponekad takvo je lice
dok sjedim i čekam da kažeš mi
"Odlazim"
zar tako lako
polako je sve uzeti?
A šta ako ti ja
šapnem sad
neke riječi
koje nikad nisi ti
čula prije
koje te probude
i podsjete
da možda mi
poneki put
šapnemo sve
one riječi koje nikad nismo prije govorili
hajde spavaj sad
možda i nađem te u snu...
Svo vrijeme ovog svijeta je moglo biti naše
sad sjedim i gledam
ovdje se dlanovi spojiti neće
tako lako
polako
je sve uzeti
a tako teško
teško
je s tim živjeti...
Post je objavljen 15.04.2007. u 14:08 sati.