Ali presmiješno :)
Počet ću na prvi pogled nevezano s ičim. Jednog dijela se stidim ;)), ali bože moj.. Bila je to prošla zima, i taman razmišljala kako nikad nisam bila na spoju na slijepo :). I kao i uvijek, ja moje misli proslijedim svom prijatelju na telefon i mi uz zezanciju završimo razgovor. Za pola sata stiže poručica na mobitel sa nekog nepoznatog broja.
Bok, meni je XXX dao tvoj broj, rekao da si draga i zanimljiva i da te se isplati upoznati i jednostavno mora voditi van. Inače ovo ne radim, ali XXX je rekao da neću požaliti.
O, MOJ BOŽE!!! :) Prvo sam se pukla smijati jer nisam mogla vjerovati,a onda me stanoviti XXX nazvao i objasnio kako ima slatkog i slobodnog prijatelja pa nakon onog mog monologa ''nikad-nisam-bila-na-spoju-na slijepo'' me odlučio razveseliti.
- Hvala srećo, ali mislim da ću ovo preskočiti, pa ko neka ja..
- NE, NE, NE, zaustavi se prije nego što kažeš ''jadnica''!!! On nije ni psihopat ni ništa. ¸ Sasvim normalan i drag.
- Pa ako je normalan i drag kako to da nema curu? Neki defekt mora imati.
- A zašt ti nemaš nikoga?
Ugas. I to jako dobar. :)
- No, dobro, ajmo otić vidjeti kako sve to izgleda. Nemam šta izgubiti.
- Takvu te volim :)
I tako, nakon malo dopisivanja sa tim dečkom, i toga kako ćemo prepoznati jedno drugo, došao je taj dan našeg dejtiranja. I prepoznali se, našli, otišli na toplu čokoladu, zezali, dečko je zaista i drag i normalan, i dobar, i sladak i simpatičan i duhovit i perspektivan. I predaje u mojoj bivšoj srednjoj školi, pa tema za razgovor nikako nije nedostajalo. I sve je štimalo, bio je pravi kavalir, otpratio me do kuće na -15 C, čak rekao kako mu bilo baš lijepo i kako bi htio da se opet nađemo. U teoriji sam to i htjela napraviti, ali nije baš bilo neke lude kemije među nama, ni one napetosti između dvoje ljudi koji se sviđuškaju jedno drugom, pa sam samo rekla da je bolje da se nalazimo ovako, prijateljski. Kako je bio kavalir od početka, tako je ostao i do kraja. Sve je bilo ok, i nije bio jedan od onih seljaka koji te poslije ne pozdravljaju na ulici i nikad se u životu više ne jave.
E, a sad drugi dio priče, naizgled nepovezan.
Jučer sam srela svoju seku (sestričnu) vani.. eto, ona ima 17 godina, najbolje vrijeme za ludiranje i glupiranje bez kajanja. I izljubile se i izgrlile uz ona klasična pitanja kako je, kako u školi, kako ljubav.. i onda BUM rečenica
- Bila sam sa svojim profesorom.
- MOLIM?
I sad, s obzirom da se radilo o istoj školi, istom predmetu koji predaje ovaj, nije bilo teško zbrojiti 2 i 2.:)) Posumnjala sam o kom se radi i pitala ju za njega.
- DA, kak znaš??
- Ja sve znam ;)))
(i bla bla)
Uglavnom, fascinantna mi je opčinjenost muškaraca mlađim curicama. Mislim, nije ona više curica, i Bog zna da sam ja sa 17 godina u guzici vjerovala kako sam taman stara za sve muškarce do 30 godina, a kada bih i završila sa starijim, čak nije bilo ni bitno što nije neki pastuh, bitno da sam upecala starijeg. No, nije mi jasno što bi on radio sa mnom. Sa 17 godina misliš da si pokupio svu pamet svijeta, ali nisi. I nisi zrel. Tvoja osobnost još će se u slijedećih 5 godina istransfomirati milijun puta a ti ćeš se htjeti iživiti na sve moguće načine. E sad, mogli bi ići na onu foru gdje muškarci zaostaju u sazrijevanju za curama 3-4 godine. Šta je onda moja seka radila, bila sa djedom?!? Ne znam. Ima i zrelih muškaraca sa 17,a ima i onih koji imaju 30 a u svojim glavama su još dečkići. Ali toliko sam frustrirana s tom čarobnom brojkom 17. Za nepovjerovati, ali moja zadnja tri dečka su me prevarila sa sedamnaestogodišnjakinjama. I ajd, ja to preboljela sve, zapravo bilo mi iznimno smiješno kak se nanizalo. I dođe jedan dan moja prijateljica plačući do mene.
- Ej, pa šta bilo?
- Ima druuuuuuuuuuuguuuuuu!!! (kmeee :))
- Hahaha, pa šta, ionako niste više zajedno, ne?
- Da, ali ona ima 17 i super dupe i sve,a glupa je ko kurac i ne mogu vjerovati da je umjesto MENE on s tom flundricom!!! Pa njen IQ je jednak opsegu njene anoreksične rukice!!!
- A šta da ti kažem. Trebalo bi učiniti nešto radikalno.
- Da? Kao npr. propucat sve sedamnaestogodišnjakinje u županiji?
- Hahaha, da. Možda onda nađemo stabilne veze ;)))
Dosta sam dugo šarao svijetom
Samoću liječio kvantitetom
Na putu sreo ljude, ranjene i lude
I više put' opečene
I u strahu nedorečene
Zato ne jebem više jeftini cliché
Da se samo o onoj pravoj piše
Pa zar nijedna pjesma, nijedan stih
Za onih milijun pogrešnih koje su bile tu
Kad nisam imao nju
Kad sam vikendom staj'o na rubu
I kad je nedjelja zjapila k'o crna rupa
Meni su neprave pružile ruku
I poljupcima odvukle do jutra
Nisu bile glupe, vjeruj mi
Svaka je znala
Kad nema velike ljubavi
Dovoljna je i mala
Nisu bile glupe, vjeruj mi
Svaka je znala
Da šutnja je zlato i da riječi se troše
Možda to nije to ali nije ni loše
Post je objavljen 15.04.2007. u 11:32 sati.