(1988.)
vidim stijene pred sobom i odustajem
više ne mogu dalje
padam duboko u mrak
u ruke nevidljivih
u zagrljaj nečeg jačeg
jačeg čak i od volje
a sve bi bilo drugačije da si sada ovdje
spasila bi moje misli
bez tebe one odlaze u nepovrat
spasila bi svaki jecaj
sa tobom on bi postao dodir
ali uzalud
rasipam sjenke po putu
i one me prate
nikako da pobjegnem
bježim i krijem se
ali one ne posustaju
a sve bi bilo drugačije da si sada ovdje
izgradila bi zid šutnje
on bi nas branio
čak i od suvišnih riječi
čak i od nas
samo dodir
samo pogled
samo osjet
samo ti i ja
padam duboko u mrak
u igru tišine
u vrisak za tobom
a sve bi bilo drugačije da si sada ovdje
čuvala bi me od noći
šaputala mi uspavanku
slatke riječi pred san
pretvorila taj vrisak
u strast koja nas nosi u dan

Post je objavljen 15.04.2007. u 10:42 sati.