Samotna ljubav
Ponoć već je prošla, svjetlo mi se gasi,
Na baršunu crnom leži teška noć;
Čelom mi se truni spomen tvojih vlasi -
Ljubavi daleka, kad ćeš, kad ćeš doć ?
Otišla si. Gdje si? Ko da umrla si,
Udaljenost ima smrti tužnu moć,
Srcem srsi, strasti, dušom sumnje, strasi -
Poginut ću noćas i za dragom poć.
- Ljubav nije sreća! - znaš li kad mi reče?
- Ljubav, to je rana, i ta rana peče,
- Ljubav boli, boli, kao život boli,
- Teško, teško onom koji jako voli.
Nisi pravo rekla. Ljubav bol je, plamen,
Ali muči samo kad sam sam - ko kamen.
Antun Gustav Matoš
Puno priča, pjesama o ljubavi, puno ljubavi u pjesmama ... da li je to iluzija ili ljubav ili ...
Još jedan velikan i jedna lijepa, sjetna oda ljubavi.
Post je objavljen 14.04.2007. u 22:27 sati.