Marketing
Konačno i ja
Najprije vam dajem deset sekundi da dođete sebi - aha, i ja sam se konačno pojavila. Kad sam pisala posljednji post, nisam ni sanjala da će proći toliko mnogo vremena do idućeg, ali, eto, ponekad se događaji (ili zvijezde?) poslože tako kako se poslože i teško je od toga pobjeći. Ako vas zanima zašto me nije bilo toliko dugo i što se u međuvremenu događalo sa mnom i mojima, nastavite s čitanjem.
Ja i preseljenje
Vjerojatno ste iz posljednjeg posta skužili da se selimo. Dobro ste skužili - vratili smo se u Zagreb. Kad smo odlazili u Beč išli smo, naime, u dvogodišnju avanturu, a umjesto dvije, ostali smo dvije i pol godine. Mužić je dobio odličnu ponudu, jednu od onih koja se ne odbija, pa smo stavili crno na bijelo, složili s jedne strane puno pluseva, s druge nešto malo minusa i odlučili privremeno napustiti rodni nam grad. Starija nasljednica imala je tek nekoliko mjeseci kad smo odselili i tko bi rekao da će nam se u Beču roditi i mlađa.
A pola smo godine duže ostali zato jer u toj velikoj multinacionalnoj kompaniji s tisućama zaposlenih mužiću nisu mogli naći zamjenu, toliko mi je mucek jedinstveni
, pa su nas zamolili da još malo ostanemo. A da ne mislite da pričam bez veze, zamjenu mu još uvijek nisu našli, no mi smo odbili živjeti zauvijek privremeno, ostavili ih da sami rješavaju svoje kadrovske probleme i vratili se u naš stari život, otprilike tamo gdje smo ga prekinuli.
Sve u svemu, život u Beču bio je prelijep i nije mi žao ni sekunde provedene tamo. O svemu skupa možda ću jednom kad nađem vremena napisati i nešto više, no na blogu sam redovno pisala o našim bečkim danima, pa malo prošvrljajte po arhivi.
Preseljenje je, moram vam reći, vraški zahtjevna stvar, pogotovo kad je na velikim relacijama, uz svu moguću papirologiju i druge stvari stvorene samo kako bi vam otežale život. Uz to smo odlučili malo promijeniti raspored prostorija u stanu, pa nam je životni prostor više nalik gradilištu nego pristojnom obitavalištu. A zašto je to još uvijek tako, pročitajte u donjim odlomcima.
Vjerojatno ste iz posljednjeg posta skužili da se selimo. Dobro ste skužili - vratili smo se u Zagreb. Kad smo odlazili u Beč išli smo, naime, u dvogodišnju avanturu, a umjesto dvije, ostali smo dvije i pol godine. Mužić je dobio odličnu ponudu, jednu od onih koja se ne odbija, pa smo stavili crno na bijelo, složili s jedne strane puno pluseva, s druge nešto malo minusa i odlučili privremeno napustiti rodni nam grad. Starija nasljednica imala je tek nekoliko mjeseci kad smo odselili i tko bi rekao da će nam se u Beču roditi i mlađa.
A pola smo godine duže ostali zato jer u toj velikoj multinacionalnoj kompaniji s tisućama zaposlenih mužiću nisu mogli naći zamjenu, toliko mi je mucek jedinstveni
, pa su nas zamolili da još malo ostanemo. A da ne mislite da pričam bez veze, zamjenu mu još uvijek nisu našli, no mi smo odbili živjeti zauvijek privremeno, ostavili ih da sami rješavaju svoje kadrovske probleme i vratili se u naš stari život, otprilike tamo gdje smo ga prekinuli.Sve u svemu, život u Beču bio je prelijep i nije mi žao ni sekunde provedene tamo. O svemu skupa možda ću jednom kad nađem vremena napisati i nešto više, no na blogu sam redovno pisala o našim bečkim danima, pa malo prošvrljajte po arhivi.
Preseljenje je, moram vam reći, vraški zahtjevna stvar, pogotovo kad je na velikim relacijama, uz svu moguću papirologiju i druge stvari stvorene samo kako bi vam otežale život. Uz to smo odlučili malo promijeniti raspored prostorija u stanu, pa nam je životni prostor više nalik gradilištu nego pristojnom obitavalištu. A zašto je to još uvijek tako, pročitajte u donjim odlomcima.
Ja i t-com
Živimo u dijelu grada u kojem nijedan operater osim t-nam-dragog-coma nema infrastrukturu za kablovsku televiziju, a budući da smo je htjeli uzeti u kombinaciji s bežičnim internetom, nismo imali baš nekog izbora. A zašto t-nam-dragom-comu posvećujem cijelo poglavlje? Pa zato što je jedan od glavnih krivaca što me nije bilo na blogu i na netu općenito.
Prikopčali su nam, naime, priključak negdje sredinom veljače. Ljubazan glas zaposlenika t-comove službe za korisnike koji se javio nakon pola sata čekanja na liniji objasnio mi je da taj mjesec nećemo platiti korištenje interneta, nego nas oni galantno časte. Pa lijepo. Međutim, iako je mužić sve spojio kako treba - a on je tata-mata za kompjutore i net - i iako ni t-comovi stručnjaci nisu uspjeli vidjeti nikakvu grešku ni u našem kompjutoru niti u spajanju na internet, mi do kraja veljače, tog kakti besplatnog perioda, nismo uspjeli ni prismrdit' netu.
Početkom novog mjeseca, onog kojeg smo trebali platiti, situacija se doslovce preko noći promijenila, iako nismo ni dotaknuli kompjutor, pogotovo ne postavke koje imaju veze s internetom. Međutim, budući da smo uplatili net kad je trajala akcija besplatnog flat-ratea u trajanju od mjesec dana, pogađate da smo tih mjesec dana, opet glede&unatoč optimističnim ocjenama t-comovih stručnjaka da je sve u redu, imali problema sa spajanjem. Za razliku od veljače, kad nam je pristup netu bio posve onemogućen, tijekom ožujka smo se tu i tamo ipak uspjeli spojiti, ali jadan je to pristup netu bio.
Problemi su kao odrezani nestali zadnjeg dana ožujka i prvog dana travnja, kad je prestalo trajanje akcije besplatnog neograničenog pristupa internetu. Sad kad plaćamo svaku mrvicu informacije koju pošaljemo ili primimo, sve funkcionira besprijekorno. Naravno da ne moram ni napomenuti da nismo ništa mijenjali na kompjutoru.
I kaj da vam velim osim da jedva čekam da neka - bilo kakva - konkurencija dođe u moj kvart. Odmah prelazim k njoj. Plaćam duplo ako treba, samo da se maknem od ovih za koje nemam ni riječi, barem ne pristojne.
Živimo u dijelu grada u kojem nijedan operater osim t-nam-dragog-coma nema infrastrukturu za kablovsku televiziju, a budući da smo je htjeli uzeti u kombinaciji s bežičnim internetom, nismo imali baš nekog izbora. A zašto t-nam-dragom-comu posvećujem cijelo poglavlje? Pa zato što je jedan od glavnih krivaca što me nije bilo na blogu i na netu općenito.
Prikopčali su nam, naime, priključak negdje sredinom veljače. Ljubazan glas zaposlenika t-comove službe za korisnike koji se javio nakon pola sata čekanja na liniji objasnio mi je da taj mjesec nećemo platiti korištenje interneta, nego nas oni galantno časte. Pa lijepo. Međutim, iako je mužić sve spojio kako treba - a on je tata-mata za kompjutore i net - i iako ni t-comovi stručnjaci nisu uspjeli vidjeti nikakvu grešku ni u našem kompjutoru niti u spajanju na internet, mi do kraja veljače, tog kakti besplatnog perioda, nismo uspjeli ni prismrdit' netu.
Početkom novog mjeseca, onog kojeg smo trebali platiti, situacija se doslovce preko noći promijenila, iako nismo ni dotaknuli kompjutor, pogotovo ne postavke koje imaju veze s internetom. Međutim, budući da smo uplatili net kad je trajala akcija besplatnog flat-ratea u trajanju od mjesec dana, pogađate da smo tih mjesec dana, opet glede&unatoč optimističnim ocjenama t-comovih stručnjaka da je sve u redu, imali problema sa spajanjem. Za razliku od veljače, kad nam je pristup netu bio posve onemogućen, tijekom ožujka smo se tu i tamo ipak uspjeli spojiti, ali jadan je to pristup netu bio.
Problemi su kao odrezani nestali zadnjeg dana ožujka i prvog dana travnja, kad je prestalo trajanje akcije besplatnog neograničenog pristupa internetu. Sad kad plaćamo svaku mrvicu informacije koju pošaljemo ili primimo, sve funkcionira besprijekorno. Naravno da ne moram ni napomenuti da nismo ništa mijenjali na kompjutoru.
I kaj da vam velim osim da jedva čekam da neka - bilo kakva - konkurencija dođe u moj kvart. Odmah prelazim k njoj. Plaćam duplo ako treba, samo da se maknem od ovih za koje nemam ni riječi, barem ne pristojne.
Ja i smrt
Prije nekog vremena sasvim nenadano umro mi je jedan dragi prijatelj. Tjedan dana kasnije umrla mi je baka.
Prije nekog vremena sasvim nenadano umro mi je jedan dragi prijatelj. Tjedan dana kasnije umrla mi je baka.
Ja i bolesti
Vjerovali ili ne, od početka veljače do danas nismo imali nijedan jedini dan da smo svi u obitelji bili zdravi. Najprije je starija nasljednica imala dugu i iscrpljujuću virozu koja je trajala dva tjedna. Zatim je zarazila mlađu, kod koje je trajala puna tri. Otprilike kad je mlađoj nasljednici bilo malo bolje, mužić se razbolio, ali ozbiljno. Nakon tri tjedna bolesti samoprolasio se zdravim i, na užas svojih liječnika, odlučio da ide raditi. To je bilo nekako paralelno s vodenim kozicama starije nasljednice. Kad su njezine kozice bile u punom jeku navodno zdravi mužić herojskog ponašanja završio je na hitnoj i ostao u bolnici, u kojoj je već nešto duže od dva tjedna. Kozice starije nasljednice polako su počele prolaziti, kad se ista napast naselila na mene, iako sam ih već preboljela. Dan nakon mene, razboljela se i mlađa nasljednica. I tako smo nas tri bolovale kod kuće, a mužić u bolnici.
Da nije bilo bake i dide koji su nas doslovce spasili, ne znam kako bismo se snašli, pa im stoga javno zahvaljujemo.
Vjerovali ili ne, od početka veljače do danas nismo imali nijedan jedini dan da smo svi u obitelji bili zdravi. Najprije je starija nasljednica imala dugu i iscrpljujuću virozu koja je trajala dva tjedna. Zatim je zarazila mlađu, kod koje je trajala puna tri. Otprilike kad je mlađoj nasljednici bilo malo bolje, mužić se razbolio, ali ozbiljno. Nakon tri tjedna bolesti samoprolasio se zdravim i, na užas svojih liječnika, odlučio da ide raditi. To je bilo nekako paralelno s vodenim kozicama starije nasljednice. Kad su njezine kozice bile u punom jeku navodno zdravi mužić herojskog ponašanja završio je na hitnoj i ostao u bolnici, u kojoj je već nešto duže od dva tjedna. Kozice starije nasljednice polako su počele prolaziti, kad se ista napast naselila na mene, iako sam ih već preboljela. Dan nakon mene, razboljela se i mlađa nasljednica. I tako smo nas tri bolovale kod kuće, a mužić u bolnici.
Da nije bilo bake i dide koji su nas doslovce spasili, ne znam kako bismo se snašli, pa im stoga javno zahvaljujemo.
Ja i lijepe stvari
Da ne mislite da su se događale samo ružne stvari, nisu. Dogodilo se i dosta toga lijepoga, zapravo, bio je ovo vrlo intenzivan period. Nadam se da ću vam rezultate lijepih stvari moći uskoro detaljnije predstaviti i to je jedini razlog zbog kojeg neću ovom prilikom više pisati o njima.
Da ne mislite da su se događale samo ružne stvari, nisu. Dogodilo se i dosta toga lijepoga, zapravo, bio je ovo vrlo intenzivan period. Nadam se da ću vam rezultate lijepih stvari moći uskoro detaljnije predstaviti i to je jedini razlog zbog kojeg neću ovom prilikom više pisati o njima.
Ja i raspoloženje
Znate kako se kaže - svatko dobije onoliki teret koliki može nositi, ni manji, ni veći. Valjda je tako i sa mnom. No, da ne mislite da sam u nekom bedu, nisam, jedino nemam vremena ni za što. Nadam se da će i to uskoro prestati, a do tada pročitajte ovu pjesmu, zamislite Sir Eltona kako je srčano pjeva energično lupajući po bijelom klaviru na nekom megakoncertu, noseći ogromne šarene naočale i jarkoružičasti šešir s perjem.
You could never know what it's like
Your blood like winter freezes just like ice
And there's a cold lonely light that shines from you
You'll wind up like the wreck you hide behind that mask you use
And did you think this fool could never win
Well look at me, I'm coming back again
I got a taste of love in a simple way
And if you need to know while I'm still standing you just fade away
Don't you know I'm still standing better than I ever did
Looking like a true survivor, feeling like a little kid
I'm still standing after all this time
Picking up the pieces of my life without you on my mind
I'm still standing yeah yeah yeah
I'm still standing yeah yeah yeah
Once I never could hope to win
You starting down the road leaving me again
The threats you made were meant to cut me down
And if our love was just a circus you'd be a clown by now
Don't you know I'm still standing better than I ever did
Looking like a true survivor, feeling like a little kid
I'm still standing after all this time
Picking up the pieces of my life without you on my mind
I'm still standing yeah yeah yeah
I'm still standing yeah yeah yeah
Znate kako se kaže - svatko dobije onoliki teret koliki može nositi, ni manji, ni veći. Valjda je tako i sa mnom. No, da ne mislite da sam u nekom bedu, nisam, jedino nemam vremena ni za što. Nadam se da će i to uskoro prestati, a do tada pročitajte ovu pjesmu, zamislite Sir Eltona kako je srčano pjeva energično lupajući po bijelom klaviru na nekom megakoncertu, noseći ogromne šarene naočale i jarkoružičasti šešir s perjem.
You could never know what it's like
Your blood like winter freezes just like ice
And there's a cold lonely light that shines from you
You'll wind up like the wreck you hide behind that mask you use
And did you think this fool could never win
Well look at me, I'm coming back again
I got a taste of love in a simple way
And if you need to know while I'm still standing you just fade away
Don't you know I'm still standing better than I ever did
Looking like a true survivor, feeling like a little kid
I'm still standing after all this time
Picking up the pieces of my life without you on my mind
I'm still standing yeah yeah yeah
I'm still standing yeah yeah yeah
Once I never could hope to win
You starting down the road leaving me again
The threats you made were meant to cut me down
And if our love was just a circus you'd be a clown by now
Don't you know I'm still standing better than I ever did
Looking like a true survivor, feeling like a little kid
I'm still standing after all this time
Picking up the pieces of my life without you on my mind
I'm still standing yeah yeah yeah
I'm still standing yeah yeah yeah
Post je objavljen 14.04.2007. u 22:23 sati.