E baš smo jadni...
Dan je počeo tako da sam se trgla iz sna i počela smišljati što sve moram ponijeti sa sobom - vodicu za pranje stakla, pril, rukavice, domestos, .... I pomislih još u krevetu na one dvije babe što napirlitane obilaze zmazane engleske domove i prave red.
Onda smo na kamiončić potrpali svakakve pizdarije, kao što su flakserica, šrafncigeri, pile, čak i dva bicikla, zlu ne trebalo..
Onda smo utrpali u kamiončić i najdražu prijateljicu, nema smisla da đabe pije kavu kod nas - i u dobru i u zlu, tj. poslu!!!
Onda smo se natandrkali u Mečki do cilja tj. vikendice..
Onda smo šljakali, neki vani, dotična u kući..
Ne računajući roštilj, kad je sve bilo gotovo, pokupili smo se doma, umjesto da uživamo u plodovima svoga rada..
Jerbo vikendica nije naša, ali kao da je naša, ali ne smiješ ovo, ali ne smiješ ono, ali možeš ribati (sleš) čistiti (sleš) pilati (sleš) kositi (sleš) plijeviti...
A onda neki drugi dođu (samo) tulumariti...
Update: Da vam malo pojasnim: vikendica je (kao) u 50% našem vlasništvu. Doduše, Kraljica Majka (koja ima 0% vlasništva) je i dalje "duhovni" vlasnik - čitaj ne da ništa bacati, ne daj bože okrčiti ili... Jednom riječju, vikendica je pravi simbol hrvatskog vlasništva - svačija i ničija, tj. nitko ne bi ulagao u nju, a svi bi se koristili, doduše, onih nekoliko puta godišnje... A stvari propadaju ako se ne održavaju, što bi značilo ulaže novac u nju!!
Post je objavljen 14.04.2007. u 22:04 sati.