Marketing
....tišina....
Tišina, neshvaćanje, praznoća, utihnula glazba, nestalo škripanje, zastalo vrijeme, prolazak kroz sjećanja, nemogućnost, bezvučnost, zbunjenost, strah, očekivanje budućnosti, sve se vrti, zatvara KRUG, nevažnost, otupljenost, boli vrisak i parajuća tišina, samo gušenje u dušniku, glasnice su pijesak, zaborava nema, misli, brze slike,...tišina....tišina...
Ne znam kako izgledaju lica, zaboravljam riječi omiljenih pjesama, tek djelići slagalice...odašiljem misli koje plove bespućima u nadi da će ih tek neka usamljena duša pohvatati i odgovoriti na postavljena pitanja... U mislima su mi tek pomućene uspomene; krvave ruke, izdajnički pogled, rešetke, mračna dvorana, bijela griva zarobljene slobode, mučni rzaji konja... Naša se budućnost piše svakim našim korakom...Ograničeni pokušaji, svaka granica ubija savršenstvo.
Da, postoje osobe kojima se divim, one su slobodne u svojim mislima, djelima. Njihove riječi pune prazninu moga uma, lijevaju vino u žedne usne mojih osjećaja. Moje riječi nisu bezbrižne jer one mare da budu razumljene...a ono što je trebalo utaživati moju žeđ postaje vino koje dijelim pijanima... ja ne pamtim sve izraze i značenja kompliciranih riječi, koje koriste oni. JA NISAM OVDJE DA DRUGE SUDIM, NITI SAMA SEBE OCJENJUJEM, za to postoje drugi koji to mogu, koji vide ljepotu, normalnost ili pak odvratnost nekog djela.
JA NISAM OVDJE DA SUDIM NITI MOJE OČI MOGU PRODRIJETI KROZ ZASTORE LAŽI da vide pravu istinu. Ja sam ovdje DA MI PO MOJIM DJELIMA SUDE, da živim, mijenjam svijet nabolje, da razvijem SEBE i svoju POZITIVNU stranu. Moje riječi su jednostavne i bolne, tek ponekad zanesene u razmišljanjima...iz kojih vadim samo ciljeve...ponekad beskonačne. Jer putovi su predugi..
Ja shvaćam da se svojim mislima stapam u ogromne količine masnih, novih osjećaja, sjećanja. Umrijet ću, znam, po ničemu posebna. Tek ono saznanje koje uhvatim putem tek nešto nadnaravno može utažiti moju žeđ. I PITAM SE ŽELIM LI BITI POSEBNA DA SE DOKAŽEM IZNAD DRUGIH ILI DA SE OSJETIM ISPUNJENOM, DA NAPOKON ZAVOLM SAMU SEBE? Želim li moć zbog drugih ili bih ju mogla čuvati od drugih zbog sebe? Kao i sva krv, sva bol, tek ponekad u povratku, sva tuga I MOĆ BI PRVO BILA POKAZANA SVIJETU DA SE OSJETIM POSEBNOM, a kad se ljudi naviknu, kad vide i zaborave, jer takvi su ljudi, tek onda bi bila tu da ispunjava mene.
Ovakvi uvjeti i želje, ovo je rijetko i nikad neće biti zadovoljeno. Sa ispraznim zaključkom ostajem na istom.
Post je objavljen 14.04.2007. u 21:58 sati.