Pregled posta

Što se rodi od nepovezanih misli tri različite osobe?

Svjetlost svijeće i tama grada podsjećaju me na tramvaj broj 8 koji vozi u beskonačnost našeg starog stana sazdanog od naših snova.



Vrškom svoga jezika dotakla sam vrh tvoga nosića koji je bio orošen znojem tvoje raspaljenosti pobuđene orkanom velikih strasti, dok Venera i Mars stapaju se u svojoj konstelaciji i plove svoj brod prošlosti.

Opijene vinom i mirisom kašmira, dok dim cigarete obuzima i najudaljenije atome našeg tijela, gledam besmisleno svjetla grada.
Gledam unazad.
Rasplinjavam i bacam u koš naše misli.

U neusmjerenom orkanu svojih emocija pitam se:

Što je krivo, a što pravo?

Je li prolaznost razlog zašto je to tako?

Srce izmučeno iskustvima iz prošlosti.

Ali, moje misli su i dalje moje. I ne mogu si pomoći.

Sada volim, i znam da ću voljeti.



Pitam se je li ljubav samo poput uzdaha morskog vala koji padajuć' na stijenu izaziva pjenu koja nestaje u beskraj tvojih tragova utisnutih u mom srcu.
Hoće li svaka pjena i svaki trag nestati izbrisani novim valom baš kao da nikad nisu ni postojali?

Znači li to prolaznost ili obranu?

Biram i nadam se da ću izabrati mjesto tvog postojana gdje ja mogu biti jedina.
U prolaznosti ili obrani, jednostavno želim postojati!
Ne želeć' biti samo pogled usputnog prolaznika, biram i najgoru soluciju: PROLAZNOST, ali usmjerenu - koja ostavlja traga...



Borim se za vječnost!, da se razumijemo!

Trudim se. Ljubim. Odjednom mislim pozitivno! ...ovo me otvara... Neka se vidi što osjećam!! To govorim! Pričam o životu!!
I ona ljubi....osjeća...Jednostavno je.